• hr
  • en
  • de
  • it

Nije turizam kurva za jednu noć a mi se upravo tako odnosimo prema turizmu

Kad je sa 1. srpnja Hrvatska službeno postala članica Europske unije pa se tako nametnuo i plan što skorijeg ulaska Lijepe naše u Schengensku zonu, kao jedna od glavnih pošalica na tu temu se javila ona: Pa kako će sad Hrvati prebrojiti turiste? Doista, to pitanje ne čudi s obzirom da je u "sezoni kiselih krastavaca" glavna preokupacija prebrojiti turiste na graničnim prijelazima, naplatnim kućicama i plažama jer se u našoj zemlji kao dobri turistički rezultati uz cestovne brojke navode brojevi noćenja, a ne ono što bi svi trebali gledati kao dobar rezultat - konačni profit. A brojevi su ove sezone u svim segmentima - loši.

Hrvatsko brojenje turista na graničnim prijelazima i prometnicama ovih je dana dalo razočaravajuće rezultate - prema podacima MUP-a, u prva dva srpanjska vikenda u Hrvatsku je cestovnim putem ušlo čak 340.000 stranaca manje nego prošle godine (1.315.000 u odnosu na prošlogodišnjih 1.655.000). Minus na prometnicama potvrđuju i podaci Hrvatskih autocesta kojima se prošli vikend vozilo gotovo 40 tisuća vozila manje nego lani, što je i minus od skoro dva milijuna kuna bez PDV-a u blagajni. No, i bez ovih brojki je bilo jasno da nema turističke navale na Jadran kakvoj su se svi nadali - pričaju to već tjednima lokalni hotelijeri, iznajmljivači i ugostitelji, a svjedoče i plaže, reklo bi se "neobično prazne" za ovo doba godine.

Nakon slavljenja pozitivnih rezultata u prvih pet mjeseci ove godine, na lošu nas je sezonu ministar turizma Darko Lorencin počeo pripremati već u lipnju kad je na upite o predviđanjima oprezno kazao kako neće biti lako ponoviti, a kamoli nadmašiti prošlu sezonu: "Ono što očekujemo u lipnju je razvodnjavanje tog plusa. Mislimo da bi kraj lipnja i početak srpnja mogli dočekati u egalu s prethodnom godinom, plus minus jedan do dva posto gore".

Iako neki za loše ovosezonske rezultate krive loše vrijeme, krizu i ulazak Hrvatske u Europsku uniju zbog čega je uveden vizni režim za državljane pojedinih zemalja (primjerice Rusija) te otežan dolazak stanovnicima susjednih zemalja kako što su Srbija te Bosna i Hercegovina, pravi razlozi hrvatskog turističkog fijaska gomilaju se već godinama, a ovo su samo kapi koje prelijevaju već odavno prepunjenu čašu.

Želi li Hrvatska održati korak sa turističkom konkurencijom na Mediteranu te narednih godina (p)ostati jedna od zvijezdi europskog turističkog neba, krajnje je vrijeme za pripremu i provedbu konkretne turističke strategije. Prirodne ljepote bez dodatnih sadržaja odavno nisu dovoljni za turistički napredak - turistima treba ponuditi nešto više, zbog čega će dulje ostajati i rado se iznova vraćati, a pri tome ne iskazivati očitu želju da ih "odereš do kože" i zahvaljujući njima u dva do tri mjeseca sezone ubereš dovoljno novca da ni ostatak godine ne moraš raditi apsolutno ništa.

Zemlja stvorena za propuštene prilike

Kad se govori o ljepotama Hrvatske, ima zgodna priča koja kaže: Kad je Bog stvarao svijet, svakome je dodijelio nešto. Mala Hrvatska ostala je posljednja, a njemu je u vreći ostalo od svega pomalo - i zagrabio je i podario joj najljepše prirodne bisere.

Ali, isto tako kažu - ne baca se biserje pred svinje. A Hrvati već desetljećima dokazuju da sve ono što im je dano ne znaju iskoristiti. Čak i kad im se prilike same otvaraju, Hrvati nađu načina zalupiti im vrata pred nosom. Najbolji primjer za to je festivalski turizam od kojeg se Hrvatska trudi pobjeći kao vrag od tamjana, a trenutno je jedan od najjačih hrvatskih aduta.

Možda bi o turizmu konačno trebali učiti od zemalja koje ne samo da žive od turizma, već žive turizam i žive za turizam. Zemalja u kojima stranca prihvaćaju kao gosta i prijatelja, a ne samo kao vreću novca iz koje će zagrabiti. Zemalja u kojima će vam ponuditi tisuće sadržaja, samo da bi vas privukli da iznova tamo dolazite. Zemalja koje znaju da turistu treba više od sunca, mora i plaže - jer to može dobiti u bilo kojem kutku Mediterana, nerijetko i znatno jeftinije.

Tri velika minusa hrvatskog turizma

Tri su glavna minusa hrvatskog turizma, a iako se na njih ukazuje već godinama - napredak se ne vidi. A turisti pamte i šire glas o Hrvatskoj. Ona stara kaže: Dobar glas daleko se čuje, loš se čuje još dalje!

1. Previsoke cijene

Usporede li se cijene u Hrvatskoj s onime što nude konkurentska mediteranska tržišta Lijepa naša je u nezahvalnom položaju, jer cjenovno spadamo u sam vrh, dok onime što se za plaćeni aranžman dobije debelo kaskamo za ostalima. Osim visokih cijena smještaja, turisti Hrvatskoj nerijetko zamjeraju i astronomske cijene u špici sezone diljem Jadranske obale kad je riječ o trgovinama i restoranima.

Koliko god se Hrvatska dičila gurmanskim specijalitetima, turisti znaju računati. A računice kažu da je, primjerice, riblja večera u osrednjem restoranu na hrvatskom Jadranu tri do pet puta skuplja negoli u luksuznijim grčkim restoranima na obali. Cijenama hrane u restoranima nadmašili smo i Tursku, a o jeftinom Tunisu ne treba ni govoriti, uz napomenu da obje spomenute zemlje mahom nude all inclusive aranžmane zbog kojih je vaša nužna potreba za izvlačenjem novčanika van već uplaćenog aranžmana svedena na minimum.

Preskupa je Lijepa naša postala i domaćim turistima kad se plaćanju smještaja i hrane pribroje cijena goriva, previsoke cestarine i astronomske cijene trajektnih karata želite li "potegnuti" do otoka. Ako se već skupi za godišnji, mnogi će ga radije provesti u inozemstvu - manje će platiti, a moći će se pohvaliti da su bili na nekoj "egzotičnijoj" destinaciji.

2. Neljubaznost domaćina

Uz čast iznimkama, Hrvate kao domaćine ne krasi dobar glas. I nedavno regionalno istraživanje pokazalo je manjak gostoljubivosti u Lijepoj našoj, posebice što se turističkog, odnosno ugostiteljskog sektora tiče, što je izrazito zabrinjavajuće u trenu kad Hrvatska (gotovo) sve nade za oporavak od krize polaže u cvjetanje turizma. Upravo ta neljubaznost i želja za "mužnjom" novca od turista, ostavili su dojam kako bi Hrvatima najdraže bilo kad bi stranci jednostavno uplatili ljetovanje i na njemu se uopće ne pojavili.

3. Nedostatak ponude

Hrvati moraju konačno shvatiti da turistima nije dovoljno servirati more i prirodne ljepote i očekivati da će se samo tome vraćati svake godine unedogled (ukoliko u međuvremenu ne umru od dosade ili im neki od računa za gostoprimstvo u Lijepoj našoj ne izazove srčani udar). Turisti traže dodatne sadržaje i zabavu - i voljni su na to potrošiti novac, samo ako im damo priliku.

No, razvitak dodatnih sadržaja opetovano koči hrvatski mentalitet pa je tako jedna od rijetkih svijetlih točaka hrvatskog turizma - onaj festivalski, koji svake godine dovodi sve više mladih na Jadran, na najčešćem udaru dežurnih dušobrižnika.

Zrće je prozvano "Sodomom i Gomorom", a da na njemu nema stotina tisuća mladih partijanera koji svakodnevno u alkoholu utapaju stotine tisuća kuna imali bi samo još jednu polupraznu otočku plažu koja ne donosi nikakav profit. Poznati Garden Festival lani je, nakon što je godinama značio veliku financijsku injekciju Petrčanama kraj Zadra, protjeran iz istih jer su se lokalci zaželjeli "obiteljskog turizma". Ovih dana po prvi put održan Ultra Europe Festival, koji je u Split i Hvar na nekoliko dana doveo stotine tisuća mladih, već je prve godine naletio na one kojima smeta bučna mladež pa se kunu da će učiniti sve da ga ne bude i dogodine. A upravo su ti veliki glazbeni festivali, uz jedini adut - prirodne ljepote, najveća svjetska promocija hrvatskom turizmu.

Promašena turistička promocija

Već više od dva desetljeća Hrvatsku se mahom prezentira isključivo naglašavajući njene prirodne ljepote. Smiješno je što je se time prezentira i domaćim turistima kad djeca već u vrtiću nauče da imamo "najljepše more na svijetu". A tom tezom bombardiramo godinama i strance kojima je prvo pitanje: Ok, sunce, more, plaže... i što još? A hrvatski odgovor je: Ništa. Iako imamo sve preduvjete za stvoriti brojne zabavne i popratne sadržaje te razne druge oblike turizma, primjerice adrenalinskog.

Jednako tako, istim turističkim spotom teško da ćete privući zaljubljenike u prirodu i kulturu iz Japana, umirovljenike iz Njemačke i mlade partijanere iz Velike Britanije i Nizozemske. Turističke kampanje za inozemno tržište trebale bi biti ciljanije - i s konkretnim ponudama onoga što strance zanima.

Nema turista? Pogledajte što im drugi nude!

Da bi vam približili koliko je Hrvatska zapravo skupa, donosimo vam nekoliko primjera aktualnih turističkih lastminute aranžmana na Mediteranu.

1. Tunis (5*): 7 noćenja, all inclusive, avionska karta i takse uračunate: 3.400 kuna po osobi

2. Turska (5*): 7 noćenja, all inclusive, avionska karta i takse uračunate: 3.800 kuna po osobi

3. Egipat (5*): 7 noćenja, all inclusive, avionska karta i takse uračunate: 3.400 kuna po osobi

Hrvatska:

- Poreč (4*): 7 noćenja, polupansion, vlastiti prijevoz: 4.300 kuna po osobi

- Umag (4*): 7 noćenja, polupansion, vlastiti prijevoz: 4.000 kuna po osobi

- Mali Lošinj (3*): 7 noćenja, polupansion, vlastiti prijevoz: 3.800 kuna po osobi

- Tučepi (4*): 7 noćenja, polupansion, vlastiti prijevoz: 4.400 kuna po osobi

- Brela (3*): 7 noćenja, polupansion, vlastiti prijevoz: 5.300 kuna po osobi

- Dubrovnik (4*): 7 noćenja s doručkom, soba bez pogleda na more: 4.300 kuna po osobi

- Dubrovnik (5*): 7 noćenja s doručkom, soba s pogledom na more, vlastiti prijevoz: 13.600 kuna po osobi

Izvor: www.index.hr