Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Ribe u moru sve manje

Najsjeverniji dio sjevernog Jadrana gotovo je pod opsadom ribarica i nema mjesta niti za manji kaić na kojem bi se moglo ribariti. Istarski ribari su se doslovce preselili na sjever u potrazi za švojama ili listovima koji se u tim vodama trenutačno najbolje love.
Iako se ribari sa samog juga Istre, iz Ližnjana i Medulina, još uvijek drže Kvarnera, velika većina pulskih, rovinjskih i porečkih ribara se privremeno preselila na sjever. No, unatoč gužvi na moru, ipak se nešto malo švoja lovi. Uglavnom se u more polažu mreže listarice, a svaki brod ih u more baci nekoliko kilometara. Nije ni čudo što zbog takve gužve svaki brod ulovi jedva koliko je potrebno za troškove. Predsjednik ceha ribara Istarske županije Tonči Trevižan kaže da je ova sezona švoja katastrofalna.

- U Umagu i okolici trenutačno ima više od 30 brodova koji love isključivo švoje. A da ne govorimo o kočama koje sada rade na lignjama i folpima. Ovih dana su na svakom brodu lovili najviše 30 kila ribe, što je otprilike 2.000 kuna. Nafta je najveća stavka pa na gorivo ode pola zarade, a s ostatkom - tisuću kuna, treba platiti radnike, porez, amortizaciju broda, popravak alata i na koncu ne ostane ništa. Ovo je puko preživljavanje.
Država, odnosno naše resorno ministarstvo ne radi ništa. Znamo, izbori su pa nitko "ne talasa". Vjerojatno će doći novi državni tajnik za ribarstvo i kotač će se početi vrtjeti ispočetka. Država ribarima još uvijek duguje novac od tržišne kompenzacije za PDV za ovogodišnjih prvih šest mjeseci. Svaki ribar koji je prijavio porez morao bi dobiti povrat, između 20 i 50 tisuća kuna. U tu skupinu spada otprilike 30 posto istarskih ribara.

Danas cijena otkupa švoja stagnira na 55 kuna za kilogram, a prošle je godine za kilu ribar dobivao 65 kuna. U susjednoj Italiji ribari također love švoje pa je tržište te ribe zasićeno. Slovenci ne dolaze u naše vode, a i da namjeravaju doći, ne bi imali zbog gužve gdje položiti mreže, ističe Trevižan.
Plivaričari koji love sitnu plavu ribu, za razliku od svojih kolega na kočama i onih koji love mrežama stajačicama, ove godine trljaju ruke. U odnosu na prošlu godinu situacija je puno bolja. Pulska tvrtka Škamp, koja u svojoj floti ima dva ribarska broda "Mauros" i "Mauros 1", prošle je godine ulovila oko 80 vagona sitne plave ribe, uglavnom sardela i sardona. Direktor Škampa Mauricio Licul kaže da je prošle godine bilo dobro, no ove je još bolje.

- Lani smo lovili dosta dobro. Već početkom studenog smo dosegli prošlogodišnji rezultat, a pred nama su još dva mjeseca lova. Mislim da bi do konca godine, kad imamo pauzu i lovostaj, mogli uloviti do sto vagona ribe. Gotovo sav naš ulov plasiramo u izvoz. Ondje je siguran novac i ono što je najbitnije - plaćanje je osigurano. Surađujemo i s Podravkom koja uzima sardelu i plaća je po tri kune za kilogram, ističe Licul.

Talijanske kočarice krive za manjak ribe
"Istina je da švoja ima manje nego ranijih godina, a sa srdelama je situacija slična. Veliki doprinos tom problemu daju velike talijanske kočarice, koje ne prestaju s izlovom bez obzira na to kakvo je vrijeme. Naša policija tome ne može stati na kraj, s obzirom na to da nema pravo ulaska u međunarodne vode", pričaju nam ribari na porečkoj tržnici.
Na pitanje da li neuobičajeno toplo vrijeme također doprinosi tome odgovaraju da je to točno, no i dalje talijanske koče vide kao glavni uzrok manjka ribe. Naravno, to se odražava na cijene, pa se cijena kilograma švoja na porečkoj tržnici kreće između 120 i 130 kuna. Ribari tvrde da nije problem isključivo sa švojima, već da ima i puno manje sipica, dok u dalmatinskom akvatoriju gorući problem postaje nestašica škampi.

Izvor: www.glasistre.hr

ARHIVA