• hr
  • en
  • de
  • it

Po orkanskoj buri dovezao trudnicu gliserom s Brača u Split

Led se u Dalmaciji sporo topi, no na površinu ipak izlaze priče o junacima koji nesebično, dovodeći čak i vlastiti život u opasnost, pomažu svojim prijateljima, susjedima, pa i potpunim neznancima.
Jedan od njih je i Supetranin Ante Dobronić koji je u utorak predvečer s Brača do splitskoga rodilišta svojim gliserom prebacio trudnu Postiranku Ružicu Mikačić.

Dva sata nakon dolaska na Firule Ružica je carskim rezom rodila zdravu bebu, a Ante zahvaljuje Bogu što je akcija preplovljavanja Bračkoga kanala prošla uspješno jer su vremenski uvjeti bili takvi da je u pojedinim trenucima mislio kako se Splita živi neće domoći.
- Kad sam primio poziv da pomognem trudnoj Ružici, ni trenutka se nisam dvoumio, kakav bih, uostalom, čovjek bio kada bih kazao neću. Rečeno mi je da je gospođi puknuo vodenjak i da je žurno trebam prebaciti do Splita. Ja sam joj bio jedina nada jer zbog orkanske bure trajekti nisu vozili, a ni helikopter nije mogao poletjeti - kazuje nam 34-godišnji Supetranin koji sa svojim desetmetarskim gliserom posljednjih godinu i pol dana surađuje s bračkom Hitnom pomoći.
Ovakvo more, međutim, nikada nije doživio. U pomoć je pozvao i prijatelja Nikolu Klinčića, da bi se sa supružnicima Mikačić upustili u avanturu koja je Ružici i njezinoj bebi doslovno život značila.

- Kad smo isplovljavali, nema tog Supetranina koji nije bio na prozoru, ljudi nisu mogli vjerovati da smo se uputili prema Splitu. No, nije nam bilo druge nego probiti more, boriti se s valovima koji su dosezali i do pet metara te s vjetrom koji je na mahove puhao i 60 čvorova. Nisam baš plašljiv čovjek, ali stvarno je bilo jezivo - prisjeća se Ante, koji je nakon 40 minuta kroćenja bure i valova gliser s valjda najdragocjenijim teretom na svijetu mirno privezao podno Marjana.
Za zahvalu mame Ružice bit će vremena kada se i mali i veliki Mikačići vrate na Brač. No, zahvala Anti nije ni potrebna jer, kako veli, samo je radio svoj posao. Baš poput stotina znanih i neznanih spasioca čijim djelima ovih dana svjedočimo.

Mališan će se zvati Posejdon
Ružica Mikačić iz Postira u Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Split, dva sata i 27 minuta nakon dolaska s Brača rodila je zdravog dječaka, koji će - kako majka kaže - možda nositi ime Posejdon, po želji oca Zorana.
- Termin za porod mi je trebao biti za 11 dana, ali eto mome sinu se žurilo. Kada su počeli bolovi ni sama nisam znala što mi je raditi. Jako je puhala bura, ni trajekt nije plovio iz Supetra u Split, a ja u Postirama, pitala sam se tko će doći do Supetra zaleđenom cestom. Ipak moj Zoran i ja smo se u autu sa ljetnim gumama probili do Supetra. Zbog jakog vjetra nije mogao poletjeti ni helikopter koji bi nas prebacio do Splita. Jedini izlaz nam je bio gliser koji bi nas prevezao, kazuje Marta.
Vidjevši kako nema druge mogućnosti odlučili su se za taj prijevoz.
- Čak sam razmišljala da rodim kod kuće. Pa tako su radile i naše stare, a evo i žena nedavno u Imotskoj krajini. Ali, ipak smo se odlučili za put. U gliseru smo bili u kabini, ali ni to nije pomoglo. More je ulazilo i močilo nas. Muž mi je bio mokar i smrznut od glave do pete.
Mene je počelo jako boljeti u gliseru i jedva sam izdržala put do Splita, koji nije trajao dugo, nekih 20 minuta, ali se meni činio kao vječnost. Na moru smo bili sami, nigdje nikoga, a valovi su nas bacali, kazuje još uvijek umorna Marta, koja je Posejdona rodila carskim rezom. Na Kliniku za ženske bolesti i porode stigla je oko 17.20 sati, a već je u 19.47 sati rodila „Boga mora".
- Tako mali, a šta je već sve proživio! Pravi morski vuk. Kod kuće nas čeka i sestrica Marta koja ima godinu i tri mjeseca i moj suprug Zoran. I Marta je rođena u Splitu, samo ona je došla mirno, trajektom, zaključuje Ružica Mikačić.

 Izvor: www.slobodnadalmacija.hr