Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Obnovili cilo selo: Kurspahići opustjeli Talež pretvorili u turistički raj

Sedam dugih godina trebalo je zagrebačkoj obitelji Kurspahić, Vlasti (podrijetlom iz Komiže, nona iz Taleža) i Mirzi (rođenom Zagrepčaninu) za obnovu Taleža, od 1965. godine napuštenog zaseoka sa šest malih kuća u središnjem dijelu otoka Visa na 220 metara nadmorske visine, okruženog borovima, čempresima, cvjetnim vrtovima, smokvama i drugim biljkama, odakle je cili škoj na dohvat ruke.
Talež je krajem 18. i početkom 19. stoljeća podigla obitelj Borčić (Kosanovi), tek nekoliko stotina metara jugozapadno od jednog od najstarijih arheoloških nalazišta Glavica i "Teutina svjetionika" na 245 metara nadmorske visine, nastaloga prije Krista, koji je bio najveći svjetionik na ovom dijelu Jadrana. A iza brežuljka Taleža napušteno je topovsko uporište bivše JNA.

Vlastina majka silno je željela da Talež ne propadne
- Moja majka, koja je umrla 2000. godine i od koje sam naslijedila dio Taleža, silno je željela da Talež ne propadne i ja sam, poštujući njenu želju, a nakon što je moja obitelj 1997. godine preživjela tešku prometnu nesreću, shvatila sam to kao još jednu šansu u životu i da trebam nešto napravit - priča nam Vlasta i nastavlja:
- U dogovoru sa suprugom, odlučili smo novcem od odštete, kreditima i skromnom ušteđevinom otkupiti ostatak zaseoka od članova svoje šire obitelji Borčić, što smo i učinili između 1999. i 2001. godine i tada smo krenuli s rekonstrukcijom koja je potrajala do 2007. godine.
Mladi iz Taleža su odlazili u Vis i u Komižu ili u Split, Zagreb... a stariji su ostajali, a nakon njihove smrti selo je opustjelo, a kad smo odlučili kupiti selo, ovdje nitko nije više živio.
Tijekom tih godina Kurspahići su riješili infrastrukturu, struju, vodu, obnovili su gustirne, ponovno podigli porušene suhozide, a potom krenuli u obnovu kamenih kućica i urušenih krovišta.
- Puno smo vremena potrošili na čišćenje okoliša jer je sve bilo zaraslo u kupinu, bršljan... Sjećam se, znali smo godišnje i po dvadeset puta iz Zagreba preko vikenda dolaziti na Vis i naporno raditi. U početku su nam puno pomagali i naši prijatelji iz gimnazijskih dana.
I na kraju, poslušali smo savjet iz jedne britanske turističke agencije s kojom sam radila u to vrijeme i na prostoru nekadašnjeg vrta moje none izgradili smo bazen (7x3,5x1,5 metar) kao plus za ukupnu kvalitetu turističke ponude, što se pokazalo kao pun pogodak - prisjeća se Vlasta. - Konačno smo 2007. godine uspjeli dovršiti veliki dio posla i otvoriti selo za turiste.

Pješačkom stazom do mora se stiže za 25 minuta
Od ukupno šest kuća, tri kuće su predviđene za boravak i druženje triju obitelji ili skupine prijatelja. Svaka kuća ima oko 60 kvadratnih metara - dvije sobe s dva kreveta te kuhinju s blagovaonicom, kupaonicom i tušem. Za goste je predviđena i zasebna kuća od oko 40 kvadrata, koja služi za zajedničko druženje uz otvoreni kamin.
Vlasta je u invalidskoj mirovini od 2001., a prije je radila kao predstavnica INE u Milanu. Mirzo je građevinski inženjer, u mirovini je od kolovoza prošle godine, a do tada je vodio projektni biro unutar HŽ-a. U svome raju na Visu provode vrijeme od travnja do kraja listopada, a drugi dio godine borave u Zagrebu.
- U Zagrebu uživamo, a i volimo putovati, te stalno nešto radimo. Jedino za smjene gostiju angažiramo nekoga da nam pomogne, ali uglavnom sve radimo sami. Imamo dva sina koji nam također pomažu. Naši gosti su "šareno" društvo, ima Britanaca, Talijana, Nijemaca, Slovenaca, dolaze čak i Splićani, Zadrani, uglavnom tražeći mir. Organizirali smo i tri vjenčanja. Do mora je nepun kilometar pješačkom stazom (25 minuta hoda), jednaka je udaljenost do mora do uvale Taleška i do uvale Duboka, a automobilom je tek desetak minuta vožnje do Rukavca i mora.
- Strašno smo se veselili ovom, za nas velikom projektu, iako smo se tijekom godina obnove dosta iscrpili. Žao mi je što ovaj projekt nismo mogli realizirati prije 20-30 godina, dok smo bili mlađi, jer bismo duže u njemu i uživali - rekao nam je na kraju gospodin Mirzo Kurspahić.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

ARHIVA