• hr
  • en
  • de
  • it

Kornatarima se ne može oduzeti pravo na ribolov i život

Već dugo stanja i zbivanja u hrvatskim nacionalnim parkovima prate brojne kontroverzije iz kojih proizlazi samo jedan zaključak: država ih je osnovala, ali nije stvorila uvjete ni mogućnost potpune (često ikakve!) provedbe onoga što je sama zakonima propisala - da to budu istinska i u najvećoj mjeri zaštićena područja, posljednja u kojima je još moguće očuvati izvornost prirode kakva drugdje više ne postoji (kao što to lijepo stoji u Zakonu o zaštiti prirode).
U gotovo svim hrvatskim nacionalnim parkovima svatko, više-manje, može raditi i graditi što hoće - pa to često i čini!
Svjedočanstva o tome svakodnevna su, očita i ima ih previše. Uprave javnih ustanova ili inspekcijski i drugi nadzori to mogu samo donekle kontrolirati i spriječiti.
Većini uprava na duši je ipak i prije svega profit od posjećivanja, odnosno turističke komponente postojanja nacionalnog parka, a ne njegova totalna zaštita, niti usmjerenost na znanstveni pristup, niti na ono na što obvezuju svjetske konvencije.
A Europa, uza sve to, svojim direktivama traži proširenje zaštićenih područja... Sve rečeno stvarna je potka onoga što se dogodilo pred kraj godine, kad je viši inspektor za zaštitu prirode Davor Cukrov zabranio, a njegovo Ministarstvo (tada kulture) podržalo potpunu zabranu ribolova u Kornatima na godinu dana!

To je ponajviše pogodilo Kornatare, vlasnike posjeda, maslinika, pašnjaka. Ljudi su, naprosto, činjenica naslijeđena u trenutku proglašenja Kornata Nacionalnim parkom, oni su onaj antropološki, sastavni dio vrednota Parka, oni su, s obzirom kako je moglo biti, u velikoj mjeri i usprkos nizu loših primjera, okolnosti i situacija, sačuvali prostore Kornata.
Sad bi Kornatari morali ići na svoje posjede u Kornate a prije toga opremiti spizu na kopnu uključujući, možda, smrznutu ribu i smrznuto meso. Zato njihov prosvjed na ovu odluku vapi do neba.
Načelnik Odjela Uprave za inspekcijske poslove zaštite prirode Ministarstva (tada) kulture mr. sc. Željko Vuković potvrdio je, međutim, Rješenje koje je viši državni inspektor Davor Cukrov ispisao 12. prosinca 2012. godine.
- Nedopustivo je da se u našim najvrjednijim zaštićenim područjima nacionalnih parkova i parkova prirode toleriraju ribolovne aktivnosti bez da su utemeljene na stručnim podlogama, i to na znatno liberalniji način negoli je to slučaj izvan zaštićenih područja!, govori Vuković, upozoravajući na nevjerojatnu činjenicu "da u najzaštićenijim područjima Republike Hrvatske vrijede svi zakoni osim Zakona o morskom ribarstvu ili Zakona o slatkovodnom ribarstvu".
- Istodobno Zakon o zaštiti prirode djelatnost ribolova nije regulirao, čime je dana autonomija svakoj javnoj ustanovi koja upravlja određenim zaštićenim područjem da kroz svoje pravilnike sama sebi kroji ribolovna pravila, što je bez presedana, dodaje Vuković.
Na primjeru NP-a Kornati, to izgleda ovako: do novog Pravilnika o unutarnjem redu iz 2010., punih 14 godina, sve ono što po Zakonu o morskom ribarstvu niste smjeli raditi u ribolovnom moru Hrvatske deset metara od granica Parka (na primjer loviti jastoga u lovostaju, loviti drozda kao najzaštićeniju ribu Jadrana... do niza zaprepašćujućih sličnih primjera!) mogli ste u Nacionalnom parku Kornati!
Treba li reći da je većina osnovanih prekršajnih i kaznenih prijava za ono što se događa u Kornatima odbačena ili otišla u zastaru? Treba li napominjati da zakoni i pravilnici često nisu podudarni što zaista isključuje mogućnost kažnjavanja? Za cijelo to vrijeme sve što se događalo bilo je poznato u cijelom stupcu uvezanih u ovoj problematici - od Javne ustanove do Ministarstva, policije, Uprave za zaštitu prirode, sudova i Državnog odvjetništva. I - ništa.

Treba li, napokon, reći da se u Kornatima ne smije brati bilje, eksploatirati kamen, zgaziti mrava... A smije eksploatirati ono jedino što spada u temeljni fenomen Parka, ono zbog čega je Park osnovan, a to je podmorje!?
Preklani, 2010. godine, donesen je novi Pravilnik o unutarnjem redu kojim su napokon postavljeni stroži kriteriji upravo u vezi s ribolovom. Međutim, nasuprot Zakonu o zaštiti prirode, gdje se u članku 11. spominje dopušteno "obavljanje ugostiteljske djelatnosti, turističkih i rekreacijskih djelatnosti, ribolova, poljoprivrede i obrta na tradicionalan način" u nacionalnim parkovima, u novom Pravilniku o unutarnjem redu govori se samo o "ribolovu".
Predsjednik Upravnog vijeća NP-a Kornati dr. med. Jadranko Turčinov kaže da je to lapsus. Recimo da to i nije presudno jer ionako nitko nije odredio što je to tradicijski ribolov, ribolov u Parku uistinu je zabranjen, a iznimno jest dopušte stanovnicima i vlasnicima nekretnina i članovima njihovih obitelji. Po starom Pravilniku, loviti su mogli i njihovi ovlaštenici! Upravo pojam "ovlaštenici" i revizija ribolovnih dozvola, govori danas predsjednik Upravnog vijeća NP-a Kornati, i sam Kornatar, dr. med. Jadranko Turčinov, bili su ono što je trebalo preispitati prije donošenja novog Pravilnika.

- Bilo je puno zloupotreba vezanih upravo uz pojam "ovlaštenik", bilo je, naravno, i zloupotreba u smislu korištenja arti, broja i dužine mreža, a da su mogućnosti nadzora i bolje, puno toga pada u vodu kad nadzornici ne mogu naplatiti mandatnu kaznu, a prijave se odbacuju.
Jasno je da se u Kornatima događalo svašta i, vjerujte, nama Kornatarima najviše je stalo da se podmorje i riblji fond očuvaju. Neka država postavi jasna pravila igre - bez toga svatko može raditi što ga je volja - i neka se ona poštuju. Važno je da se uspostavi stalni monitoring.
Znanstvena istraživanja koja spominje predsjednik Upravnog vijeća Turčinov su ono Nike Stagličić s Instituta za oceanografiju u Splitu, te dr. Martine Markov Podvinski iz NP-a Kornati.

Oba, zapravo, govore u prilog tezi da je stanje u podmorju Kornata loše, pogotovo jer je riječ o Nacionalnom parku, što se lako dovodi u vezu upravo s lošom zaštitom i kontrolom.
Novi Pravilnik o unutarnjem redu, stoji u Odluci kojom Upravno vijeće JU-a NP Kornati traži ukidanje po njima "nezakonitog rješenja Odjela za inspekcijske poslove - Ured Šibenik", ipak postrožava svoje odredbe upravo "temeljem tih znanstvenih istraživanja".

Priča o zabrani ribolova u Kornatima zahtijevala bi još puno novinskog teksta, no sve se, zapravo, svodi na jedno: ona je uzburkala kornatske i murterske vode, ona je najprije rukavica bačena u lice državi, njezinim organima, zakonima, propisima, nemogućnosti provedbe dijametralno suprotnih ili bar nepodudarnih zakona koji tretiraju istu problematiku, nemogućnosti kontrole i kažnjavanja prekršaja i odgovaranja za kaznena djela. Istinski Kornatari su tu samo kolateralna žrtva.
Oduzeti im pravo da love ribu znači oduzeti im pravo na život u Kornatima. Urediti to njihovo pravo, država do sada jednostavno - nije htjela.

Neven Baus, ravnatelj NP-a Kornati:
- Bez obzira što u novom Pravilniku ne piše tradicijski, nego samo ribolov, a što je tradicijski nije utvrđeno. Javna ustanova izdala je dozvole za ribolov, prema odluci Upravnog vijeća, samo onima koji za to imaju uvjete, odnosno onima koji su upisani u registar maslinarstva, ovčarstva... a takvih je 150 i mogu loviti pet kilograma dnevno. Upravno vijeće tražilo je skidanje zabrane, a od mene da pokrenem upravni spor protiv rješenja inspektora Davora Cukrova, što sam i učinio. Inače, i prije rješenja donijeli smo odluku da počinjemo provoditi monitoring stanja u podmorju.

Nika Stagličić, dipl. ing. biologije i ekologije mora u Institutu za oceanografiju u Splitu:
- Istraživanja sam radila u cijelim Kornatima 2009. godine, a rezultati kažu da su razlike u odnosu na ostalo ribolovno more minorne! Štoviše, u Kornatima postoje četiri strogo zaštićene zone, Purara, Mrtovnjak, Obručan i Klobučar, gdje je isključena svaka mogućnost ribolova, pa je tamo stanje isto kao drugdje u Kornatima, a moram reći da sam na sve četiri lokacije zatjecala neoznačene ribolovne arte. Nisam za potpunu zabranu domicilima u Kornatima - izuzevši zone stroge zabrane - ali to mora biti pravno regulirano, uz obostranu dobro volju, kontrolu i komunikaciju i na dobrobit sviju, čovjeka i prirode.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr