• hr
  • en
  • de
  • it

CO2 iz TE Plomin mogao bi završiti u podmorju Dugog otoka

Ugljen je energent zastarjele tehnologije i mi bismo danas trebali razgovarati o solarnim elektranama, a ne o potencijalnoj ekološkoj bombi. Jedino zbog čega Dugi otok još uvijek opstaje su prirodne ljepote zbog kojih smo destinacija nautičara iz cijelog svijeta i ne mogu vjerovati da bi se s našim opstankom netko na ovakav način kockao, rekao je Morović.

Informaciju po kojoj bi CO2 proizveden u TE Plomin C mogao završavati u podmorju u blizini Dugog otoka načelnik Općine Sali Zoran Morović ocijenio je neslanom šalom i idejom izvan svake pameti.
Naime, prema europskoj Direktivi o industrijskim emisijama investitori u elektrane čija snaga prelazi 300 MW moraju planirati i sustav koji obuhvaća zahvaćanje, transport i pohranu proizvedenog CO2, a nazivna snaga Plomina C s ugljenom kao pogonskim energentom iznosila bi 500 MW. Ovakav Plomin C trebao bi zamijeniti TE Plomin 1 snage 120 MW unatoč tome što Prostorni plan Istarske županije predviđa izgradnju trećeg bloka TE Plomin s plinom kao pogonskim gorivom i snage koja ne prelazi 125 MW.
Prema izjavi koju je za portal Energetika-net dao prof. dr. sc. Bruno Saftić sa Zavoda za geologiju i geološko inženjerstvo Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu koji je ujedno bio i voditelj izrade studije kojom je HEP-u ponuđeno rješenje zbrinjavanja CO2 iz Plomina "investitor u TE Plomin C odlučivat će hoće li raditi kaptiranje i skladištenje CO2 ili mu je isplativije kupovati kvote". Upravo je u spomenutoj studiji kao jedno od mogućih "skladišta" CO2 predložen slani vodonosnik u podmorju 10 milja od Dugog otoka, koji je od Plomina udaljen 140 kilometara zračne linije.

Prema dostupnim stručnim procjenama zahvaćanje i skladištenje CO2 postat će isplativo tek kada cijena ispuštenog CO2 dostigne 70 eura po toni. Trenutna cijena iznosi osam eura po toni, a procjenjuje se kako će se do 2020. popeti na 20 eura/t. Istodobno troškovi zahvaćanja i skladištenja CO2 iznose oko 40 eura/t za elektrane na ugljen, te 90 eura/t za one na prirodni plin.
Donedavni pomoćnik ministra zaštite okoliša i prirode, redoviti profesor na Fakultetu elektronike i računarstva, prof. dr. sc. Davor Škrlec, pojasnio nam je kako je riječ o lokaciji u moru s vanjske strane Dugog otoka koja je otkrivena probnim bušotinama Ine za naftu i plin i koja je, kao jedna od mogućih lokacija za skladištenje CO2 predložena u dopuni Studije utjecaja na okoliš zahvata termoelektrane Plomin C, te kako adekvatne lokacije postoje još na području savskog i dravskog bazena. Plomin 3 bi mogao početi s radom 2018. ili 2019. godine, ali HEP nije dužan izgraditi taj sustav prije 2020., napomenuo je Škrlec.
- Riječ je o deponiranju CO2 utiskivanjem ispod nepropusnog sloja u prostor ispunjen pijeskom i slanom vodom na način da se probija nepropusni sloj. Na toj lokaciji postoji adekvatna geološka struktura, ali bi daljnja detaljna istraživanja tek trebala pokazati ima li dovoljno kapaciteta za radni vijek termoelektrane i drugih industrijskih postrojenja i koliki je dnevni kapacitet utiskivanja CO2. Kao dio sustava za utiskivanje bilo bi potrebno izgraditi nekoliko platformi, sa 10 do 12 bušotina po svakoj, koje bi se koristile za utiskivanje. Riječ je o geološki stabilnom području koje nije podložno potresima, ali uvijek postoji mogućnost od ispuštanja CO2 u atmosferu jer apsolutna nepropusnost ne postoji. Kako bi se dodatno istražili kapacitet dnevnog utiskivanja i propusnost nepropusnog sloja, prema izjavama stručnjaka potrebne su najmanje dvije godine istraživanja. Potrebno je izraditi i studiju utjecaja na okoliš za cijeli transportni sustav CO2 za što je također potrebno vrijeme i upitno je postoji li u Hrvatskoj institucija koja ima potrebne kvalifikacije, kazao je Škrlec, napominjući kako Republika Hrvatska još uvijek nije implementirala Direktivu EU kojom se propisuju postupci istraživanja i skladištenja CO2.

- U Hrvatskoj ne samo da se ne provodi direktiva EU o zahvaćanu i skladištenju CO2 (CCS-u) koja nalaže da se u planiranju svih termoelektrana većih od 300 MW mora obraditi transport i pohrana CO2 i pokazati je li to fizički i financijski izvedivo te predložiti lokacije za pohranjivanje, nego ne postoji niti zakonski okvir koji bi regulirao čija je obaveza plaćati dugoročno održavanje spremnika CO2. U Njemačkoj je to, primjerice, prvih 30 godina dužan činiti investitor u termoelektranu. Bez zakonskog okvira, velika je mogućnost da bi ta obaveza, zajedno s troškovima, spala na državu, odnosno na porezne obveznike, upozorila je fizičarka Gordana Dragičević, aktivistica Zelene akcije, navodeći kako je tehnologija zahvaćanja i skladištenja CO2 (CCS) "eksperimentalna, vrlo skupa i zasad neučinkovita tehnologija, a potencijalno je i opasna."

- Lokacije za pohranjivanje su nedovoljno istražene, a u Hrvatskoj su potpuno neistražene. Fosilna goriva su energenti prošlosti, a čak i da je CCS tehnološki izvediv, upitno je bi li uopće pridonio ukupnom smanjenju emisija stakleničkih plinova, zaključila je Dragičević.

- Tehnologija kaptiranja CO2 kojom se on može izdvajati iz emisija elektrane postoji već dugi niz godina, ali sve tehnologije pohranjivanja u geološke formacije su isključivo eksperimentalne. To znači da bi Republika Hrvatska sama prvo morala uložiti u istraživanje kapaciteta za skladištenje i eksperimentirati određeni niz godina s tehnologijom koju bi sama za tu svrhu trebala razviti. Iako je za pozdraviti ulaganje u istraživanje i vlastitu tehnologiju, smislenije bi bilo uložiti isti iznos u već provjerene tehnologije za smanjenje emisija CO2 - prvenstveno u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije. Tim više što ugljen nije domaći energent, a izgledno je da će cijene ugljena, kao i svih fosilnih goriva, doživjeti znatan rast. Dodatni trošak bi bio transport CO2 do same lokacije za skladištenje. U slučaju lokacije kod Dugog otoka to bi se moglo riješiti plinovodom i tehnologija je potpuno dostupna, ali nužno je dodati i trošak za izgradnju i održavanje. Još jedna jako bitna stavka bi bilo održavanje i monitoring uskladištenog CO2 tokom dugog niza godina i zaista je veliko pitanje tko bi u konačnici pokrio te troškove; investitor ili građani, rekla je Dragičević napominjući kako investitor u TE Plomin C ne pokazuje ozbiljnu namjeru korištenja sustava zahvaćanje i skladištenja CO2.

Skupa tehnologija zahvaćanja i skladištenja CO2, kaže, ima zanemariv pozitivan učinak na klimu, a pravi razlog za "guranje" CCS-a "zapravo je grčevit pokušaj lobija fosilnih goriva da izbjegne plaćanje za emisije CO2, a nikako da smanji doprinos globalnom zatopljenju".

- Proizvodnja energije koja uključuje CCS čini termoelektrane neefikasnima za nekoliko postotaka iskoristivosti što znači da one, da bi proizvele istu količinu energije, moraju sagorijevati više energenta. Ovisno o tehnologiji, to može biti i 20% više ugljena nego inače. Ne samo da kaptiranje CO2 nikad nije 100% uspješno, nego se obično ipak dio plina gubi u atmosferi, a ako se sagorijeva 20% više ugljena za isti postotak je veća i ta količina "izgubljenog" CO2. Pri razmatranju utjecaja termoelektrane na klimu treba uzeti u obzir i oslobađanje stakleničkih plinova prilikom iskapanja ugljena, odnosno rudarenja. Naime, u naslagama ugljena prirodno je prisutan i metan, koji se prilikom iskapanja ugljena u cijelosti gubi u atmosferi. Iako su te količine obično male, nisu zanemarive, jer je metan 25 puta snažniji staklenički plin od CO2. Neke naslage ugljena, primjerice u Indiji, su toliko bogate metanom da tih 20% više metana u atmosferi, zbog nužnog iskapanja 20% više ugljena ako elektrana koristi CCS, proizvede jednak staklenički efekt kao i klasična elektrana bez te "napredne" tehnologije, istaknula je Gordana Dragičević.

Morović: Opasnost za opstanak Dugog otoka
U Zelenoj akciji, kako je istaknuo član Upravnog odbora i Vijeća udruge Toni Vidan, vjeruju kako postoje "dobre šanse da se zaustavi projekt izgradnje Plomina C na ugljen".
- Vjerujemo da je u Europi vrijeme izgradnje termoelektrani na ugljen prošlo, rekao je Vidan.

S njim se slaže i načelnik Općine Sali Zoran Morović.
- Skladištenje CO2 u naš akvatorij ili uopće u Jadransko more, može biti samo velika pogreška. Uostalom, ugljen je energent zastarjele tehnologije i mi bismo danas trebali razgovarati o solarnim elektranama, a ne o potencijalnoj ekološkoj bombi. Koliko mogu pročitati, primjeri iz svijeta ukazuju na opasnosti takvog deponiranja CO2 i mi zaista takvu prijetnju ne bismo trebali donositi u naše podmorje kad je već očito da nitko s današnjom tehnologijom ne može CO2 tako dobro zabrtviti a da ne dođe do ispuštanja. Svakom pametnom bi ovo trebalo biti dosta. Mogu reći i da priče o tome da bi ovo bilo seizmološki mirno području ne stoje, jer svako malo osjećamo, doduše, ne jak, ali ipak potres. Uostalom, more od Dugog otoka prema Italiji je plitko more.
Osim toga, ne mogu vjerovati da baš nikog nije briga za Dugi otok koji je najveći otok Zadarske županije, za Park Prirode Telašćica i za Nacionalni park Kornati. Jedino zbog čega Dugi otok još uvijek opstaje su prirodne ljepote zbog kojih smo destinacija nautičara iz cijelog svijeta i ne mogu vjerovati da bi se s našim opstankom netko na ovakav način kockao, tim više što Dugi otok već i sada odumire - između dva posljednja popisa stanovništva broj stanovnika je sa 2.500 pao na 1.700. Za te puste milijune koliko bi sustav transporta i deponiranja CO2 koštao puno bi se toga moglo napraviti za razvoj otoka. Dugi otok bi se mogao pozlatiti za taj novac, rekao je Morović.

Izvor: www.zadarskilist.hr