Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

24.06.2010. Ove godine stiže čak 400 megajahti bogatih i slavnih!

Hrvatskim je morem protekle godine kružilo oko 350 megajahti, među kojima i one najpoznatije i najskuplje na svijetu poput »Majina«, »Belorusa«, »Octopusa«, »Tatoosha« i »Alfanera«, na kojima su redom uživali Bill Gates, Irina Abramovič, Roman Abramovič, Paul Allan i Armani, a ove godine procjenjuje se da će naš Jadran posjetiti oko 400 megajahti. Jer, svjetski jet-set i naše more, što javno, a što tajno, sve se više vole.
Naime, hrvatsko more s 1244 otoka, otočića, hridi i škoja, osim ljepote prizora, pruža bogatima i slavnima i odličan zaklon od znatiželjnih pogleda. Većina megajahti u naše vode dolazi putem međunarodne tvrtke BWA Yachting sa sjedištem u Švicarskoj. Direktor hrvatske podružnice BWA, Opatijac Dorijan Dujmić kaže, između ostaloga, da ta tvrtka prema ugovoru štiti privatnost gostiju na megajahtama, te dodao kako ti megaimućni gosti sve češće rado kušaju specijalitete naših lokalnih kuhinja i naša vina, i to ne samo na obali, nego i u unutrašnjosti Istre i Dalmacije.
Dujmić napominje da ove godine velik broj stranih megajahti bježi sa stalnog veza u Grčkoj. U toj je zemlji, naime, na snagu stupio zakon prema kojem svaka megajahta pod stranom zastavom, a koja duže od tri mjeseca boravi u Grčkoj, mora platiti porez. Tim nerazumnim potezom Grci daju priliku Hrvatskoj da na zimovanje u svoje marine i luke privuče velik broj stranih plovila jer u francuskim i talijanskim marinama nema mjesta.
U našim marinama i lukama ima uvjeta za siguran prijem barem stotinjak megajahti (pod tim pojmom podrazumijevaju se jahte duže od 25 metara), s tim da se cijena zimovanja za takve luksuzne ploveće apartmane kreće od 30.000 do 60.000 eura (do 60 metara), a i više od 100.000 eura za one najveće i najluksuznije jahte vrijedne 150 i više milijuna eura. Prije dvije je godine u našemu moru došlo do zaustavljanja stranih megajahti zbog sumnje naših vlasti da ilegalno pune svoje spremnike gorivom našim plavim dizelom, koje se po povlaštenim cijenama prodaje jedino ribarima i poljoprivrednicima. Takva je optužba u najmanju ruku bila smiješna s obzirom na to da iznimno osjetljivi motori megajahti »priznaju« jedino najkvalitetniji eurodizel, a njihovi zapovjednici kod svakog »tankanja« u epruvete pečate uzorke goriva.
Problem »nejasnoće« s gorivom megajahti pomogao je razriješiti ministar financija Ivan Šuker, što najbolje svjedoči, kaže Dujmić, da je Vladi i te kako stalo da što brže razvijamo na najbolji mogući način tu vrstu najelitnijeg turizma na svijetu.
Treba reći da Hrvatska megajahtama još ne prodaje bescarinsko gorivo, a što već dulje vrijeme čine naši susjedi - Italija i Crna Gora. Crnogorci su na svojoj obali već dobrim dijelom sagradili i opremili veliku marinu Porto Monte Negro u kojoj je oko 50 vezova za jahte duge stotinjak metara, koje bi dobrim dijelom lako mogle popuniti megajahte što bježe iz Grčke.
U nastojanju da našu turističku ponudu učini što konkurentnijom, Vlada je u veljači ove godine donijela odluku o privremenom olakšanom ulasku stranaca u Hrvatsku na osnovi valjanih schengenskih dozvola boravka, a radi turističkog posjeta, i to ako gost ulazi u našu zemlju brodovima na kružnom putovanju te ako brod dolazi iz luke jedne od država schengenskog prostora.
Međutim, zbog nepostojanja definicije megajahte u našem zakonu, napominje Dujmić, ta se odluka ne primjenjuje na putnike na megajahtama, što nije bio slučaj prošle godine, kad su gosti na tim jahtama na licu mjesta mogli dobiti ulaznu hrvatsku vizu za 500 kuna.
Dujmić ne vidi zašto tako ne bi moglo biti i dalje, te vjeruje da gosti na megajahtama glede toga i ove godine neće imati problema.
Megajahte obično svoju plovidbu Jadranom počnu u Veneciji, gdje treba vidjeti i biti viđen, a potom krenu uživati u našem moru, od Rovinja, Brijuna i Lošinja do Kornata, Skradina, Trogira, Splita, Hvara, Korčule i Dubrovnika. Premda novi grčki zakon zbog kojega će ogroman broj jahti potražiti vezove u drugim zemljama pruža priliku našim marinama, problem je što se u Hrvatskoj presporo reagira na zahtjeve klijenata. Pa tako tek u malom broju naših marina imamo priključke za struju jačine 125 ampera kakvi su potrebni za jahte dužine 40-50 metara a kamoli od 250 ampera, za megajahte duge stotinjak metara. Naime, jedna megajahta troši električne energije kao malo naselje, što, doduše, traži ulaganja marine u zasebne trafostanice, ali je to i te kako isplativo, jer se tu struju može prodavati jahtašima i nekoliko puta skuplje od osnovne cijene.