Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

19.08.2010. Došao mu zadnji čas - reže se ‘Velog Jožu’!

Jučer se dobar dio povijesti hrvatskog pomorstva pretvorio u - 600 tona starog željeza! Izrezali će "Velog Jožu"!
Posljednji dan života došao je legendarnom brodu dizalici koji je više od pola stoljeća bio simbol sigurnosti na Jadranskome moru, koji je izgradio sve naše stare i nove mostove, sve naše nove marine i mule, povadio iz Jadrana sve potonule brodove (uključujući i opaku "Brigitu Montanari") u miru, i poslije u čak dva rata, onom Drugom svjetskom i ovom Domovinskom.
Desetljećima je pronosio slavu ovdašnjih pomoraca svijetom, divili su mu se dok je nakon Drugoga svjetskog rata raščišćavao Sueski kanal od potonulih brodova, moćnom granom koja je mogla dići 300 tona u zrak dizao je s dna ono što nitko drugi nije mogao.
Za zadnjeg rata gradio je put u život Dalmacije - pontonski most na Maslenici, pa kasnije onaj drugi veliki pravi... Ništa od njega ovih dana nije zatražio ni jedan pomorski, ni povijesni muzej, ni Ministarstvo mora - nitko.
Uspomenu, tabelu s imenom i poneku sitnicu s "Jože" doma su odnijeli oni koji su ga posljednji voljeli, kojima je on bio dio života, njegova posljednja posada.
U Šibeniku, u NCP Remontnom brodogradilištu u Mandalini, konačno će ovih dana tako završiti višegodišnja agonija najslavnijeg broda dizalice u povijesti Hrvata, a da nitko od onih koji i plaću dobivaju da brinu da nam povijest ne ode u staro željezo ni pocrvenjeti neće.
- Istina je, dobro ste čuli, "Veli Jože" definitivno odlazi u povijest. Došao mu je zadnji čas. Mi nismo više mogli financirat nešto za što država nema nikakva interesa. Papiri za rad su mu istekli prije nekoliko godina i za njegovo stavljanje u funkciju trebalo je milijun eura, a to nemamo.
Država nije nikakvo zanimanje, ni u kojem smislu, pokazala za "Jožu", i nema druge. Jedino su naši ribari i "Croatia osiguranje" bili pokazali interes da ga se spasi, ali i to je ostalo samo na razgovorima.
Prije 20-ak dana počeli smo pregovarat da ga preuzme NCP Remontno brodogradilište Šibenik, oni će ga danas ili sutra u Mandalini počet rezat i tako dobit 600 do 700 tona željeza koje će prodati dalje - kaže Vicko Batinica, direktor splitskog "Brodospasa", u čijem vlasništvu je "Veli Jože" oduvijek.
Kaže da ništa s "Velog Jože" nije ostavljeno kao uspomena, kao povijesna dragocjenost.
- Samo su ljudi koji su na njemu radili godinama uzeli poneku sitnicu i tabelu i odnili ih doma. I nije in za zamirit, to zapravo, očito, samo njima puno znači. Mi ćemo zaštitit ime, da ga neko drugi ne uzme i dat ime Veli Jože nekomu našem drugom brodu ili dizalici.
Hrvatska ima dugu i sjajnu pomorsku tradiciju, povijest moranja s morem na kojoj bi joj se i te kako moglo zavidjeti. Slične države od mora i tradicije imaju svoje povijesne luke. Oni koji ih nemaju - sanjaju ih.
Zamislite da, recimo, Slovenci imaju "Veloga Jožu" i svu povijest koju on znači. Slovenska država ga sigurno ne bi ostavila da trune u Kanalu svetog Jerneja i izrezala u staro željezo!

Posljednje godine
Oronuo, zaboravljen, ‘Veli Jože' je godinama prije nego što će skončati u šibenskoj Mandalini, polako propadao na kraju rive u splitskoj Sjevernoj luci. Tu je stigao nakon što ga je vojska izbacila iz Lore.
Poslije svoga posljednjeg posla, kada je gradio veliku marinu u Kaštelima, bio je vezan u Lori, preko puta šminkerskog kluba ‘Tribu'. A onda ga je Hrvatska mornarica istirala ko zadnjeg vagabunda i beskućnika... Zaboravila i ona kako je vadio potopljene brodove s morskog dna i poklanjao im ih u ratu i kako je usred rata na Maslenici pod granatama gradio pontonski most za život Dalmacije.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

ARHIVA