Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

02.04.2010. Ribarski rat na Lastovu: neki ribari od ribe ne vide more

Dovoljno je ovih dana samo malo usmjeriti antene prema pučini i, nažalost, čuti detonacije svojevrsnog ribarskog - kakvog li već - rata izazvanog tobože promašenim paragrafima zaštite jedne nacionalne dragocjenosti; konkretno, paragrafima Pravilnika o unutarnjem redu u Parku prirode Lastovsko otočje.
Da bi se vidjelo o čemu se radi, odakle dolaze tutnjava i galama, potrebno je prići malo bliže i tako se uvjeriti da neki "subjekti iz priče" od ribe ne vide more.
Lucija Kapiteli, ravnateljica Javne ustanove Park prirode Lastovsko otočje, osoba je koja po prirodi stvari ovih dana najviše "napinje mišiće" da bi punu zakonitost, pravičnost i svrhovitost Pravilnika o unutarnjem redu u Parku predočila ukupnoj javnosti i - posebno - ribarima iz šireg okruženja, organiziranim u svoj ceh pri Hrvatskoj obrtničkoj komori, a koji su u temu "zagrizli" na način da svojevrsnom bunom rečeni pravilnik osporavaju tezama da je nezakonit i neustavan, odnosno da njih diskriminira u korist ribara s Lastova.
Međutim, to osporavanje, kaže nam ravnateljica Kapiteli, nipošto ne drži vodu "jer smo Pravilnik - svjesni njegove važnosti i delikatnosti, posebno u onim dijelovima gdje se mjere odnose na zabrane i ograničenja zahvata u prostoru Parka, dakle i na ribolov - donijeli s apsolutnim poštovanjem procedure i struke te s nužnim suglasnostima Ministarstva kulture i Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja".
U svakom slučaju, profesionalni ribari s izvanlastovskog područja, naročito oni s Korčule, a u žustrim reakcijama su ih podržali i kolege iz Splitsko-dalmatinske te Šibensko-kninske županije, teškom su artiljerijom zapucali na "obrambene stavke" Parka prirode Lastovo.
Za njih je neprihvatljivo da je Pravilnik odredio kako prednost u dobivanju koncesija za ribolov u području Parka imaju domicilni ribari s Lastova kojima praktično pripada svih 45 predviđenih koncesijskih dozvola za ribolov, dok svi drugi mogu konkurirati tek za nekoliko preostalih.
Smatraju to protuustavnim kršenjem prava na slobodnu tržišnu utakmicu te pogodovanjem lastovskih ribara na štetu svih ostalih, posebno na štetu onih (korčulanskih) koji su stekli prava stoljetnim ribarenjem oko Lastova.
Na tom je valu u medijima osobito oštro istupala Jolanda Lipanović iz Lumbarde, jedina žena u nas koja se profesionalno bavi ribolovom, spominjući i blokiranje luka u Splitu i Veloj Luci kao krajnju mjeru za rušenje lastovskog Pravilnika.
Rečenom se pravilniku zamjera da je samo na Lastovu smanjio lovno područje za 143 četvorna kilometra mora bogata ribom, što je - kako je javno istaknuo predsjednik Ceha ribara pri HOK-u Ante Fabijanić - mnogim ribarima ozbiljno ugrozilo egzistenciju i upozorilo na nužnost da se vrati pravo ribolova na cijelom Jadranu.
Pale su teške riječi, čak i jasno ograđivanje zbog "nemogućnosti kontroliranja događaja na terenu ako se stvari ne promijene"; organizirano je više sastanaka na zadanu temu i, već je kazano, najavljeno skoro blokiranje (ribarskim brodovima) važnih jadranskih luka. Dojam je - rat do zadnje ribe, osobito onima koji su imali prilike vidjeti neke komentare na internetskim forumima, među kojima i onaj gdje se Lastovu želi da izgori i tako umjesto parka prirode postane "ugarak prirode".
Livio Maričević, ugledni član lastovskog Udruženja ribara, koje u svom pečatu ima znakovitog jastoga, u nadahnutom monologu, pak, okreće drugu stranu ove medalje:
- Zapravo je tužno s koliko se licemjerja traži odustajanje od zaštite morskog dijela Parka prirode u ime tobožnje, za sve jednake, totalne slobode izlova i - s druge strane - totalne štete za šanse održivog razvoja otoka Lastova. Toga su famoznog "održivog razvoja" puna usta svima - od ribara i državnih činovnika do političara i kojekakvih pozera - ali malo tko razumije što to zapravo znači.
Malo tko bi se u ime zaštite ovdašnjih iznimnih prirodnih resursa odrekao od njihova arčenja, i ta nas spoznaja mora ojačati u tome da otklonimo svaki nastup s pozicija po kojima će, i ne samo na Lastovu, ribe pojesti ljude. Prvi je uvjet održivog gospodarenja to da se spriječi štetan utjecaj ljudi na prirodnu supstanciju i - točka!
Ribari koji se sada bune što - prema odredbama Pravilnika - ne mogu loviti u zoni Parka, 500 metara od obale, nemaju jake argumente: oni to ne mogu po drugim paragrafima, po zakonu; koćariti se može tek dvije milje dalje od obale, ni mreže plivarice ni dubinski parangali ni inače ne love na području sadašnjeg parka... i pravi je problem kod "pobunjenika" u tome što se ne shvaća da treba pristati na ograničenja danas da bi se uopće imalo - sutra.
Mi na Lastovu, gdje je Pravilnik dobro prihvaćen, ne da nismo privilegirani nego su nam ograničenja veća, moramo plaćati naknade koje drugi ne plaćaju, ali to je cijena koju treba platiti za budućnost svih. Imamo dobru pouku iz prošlosti kad je na Lastovu područje ribolova bilo sve do 1966. godine podijeljeno na zone u kojima se lovilo naizmjence.
Tada bi ulov jastoga lovne veličine 28 cm bio 15 tona godišnje, da bi 10 godina nakon što su zone ukinute ulov spao na četiri tone, uz puno više napora. Sad smo te zone - i ne samo njih - kao oblik zaštite vratili Pravilnikom parka prirode. Pametnomu dosta!
Prije nekoliko godina mjerodavna je instancija Ujedinjenih naroda svrstala naše Lastovo, uz Mljet i Vis, među 10 prirodno najočuvanijih otoka na Mediteranu - usput, samo je u Jadranu tisuću otoka, u Grčkoj ih je tri tisuće - pa bi bilo mudro da se nad tom spoznajom dobro zamisle svi koji drže da je u Parku prirode Lastovo u pogledu zaštite mora prevršena svaka mjera. A nije! To bi, stopostotno, potvrdile i ribe, no one - za razliku od ribara - šute i čekaju da progovori razum.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr