Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Grade 7-metarsku drvenu gajetu bez čavli

Brodograditelj i stolar Denis Maružin i njegov sin Mauro, koji također izučava ove zanate obrade drva, grade drvenu gajetu bez čavli. Riječ je o tehnici koja je već gotovo pola stoljeća poznata u svijetu, ali je u nas prava rijetkost. Denis i Mauro su, kao kod izrade klasičnog drvenog čamca, najprije postavili kobilicu i rebra, koje su spajali epoksidnim ljepilom.
Vanjsku oplatu su potom izveli u debljini od 11 milimetara, učvrstivši je za rebra epoksidom i vijcima. Na nju lijepe još dva sloja od po pola centimetra dijagonalno postavljenih platnica. Tako će dobiti gajetu kojoj nema premca ni u klasičnoj gradnji ni u plastici.

- Svoju prvu gajetu izgradio sam još 1991. u srednjoj školi. Zbog ljubavi prema moru i brodogradnji upisao sam Brodograđevni fakultet u Rijeci, ali sam se paralelno bavio brodogradnjom i stolarijom. Budući da je posla bilo sve više, otvorio sam obrt i napustio fakultet kao apsolvent. Tako sam se profesionalno posvetio obradi drva, što me najviše raduje, a uz to ovako lakše prehranjujem obitelj, kaže Denis Maružin.
O ovakvom način gradnje, koji su patentirali braća Gougeon iz Sjedinjenih Američkih Država, čitao je još dok je bio na fakultetu. Kasnije je zbog narudžbi najviše izrađivao stolariju, a kad je najstariji sin porastao, odlučili su da će između većih poslova za svoj gušt izgraditi gajetu bez čavli.

- Budući da sam stalno okupiran poslom, održavanje moje klasične gajete bilo mi je sve veći problem. Za njeno pravilno održavanje potrebno ju je svake godine izvući na obalu, temeljito oprati i ostrugati staru boju, popravit je, prezabiti čavle i kalafatirati te potom temeljito obojiti i porinuti u more.
Sav ovaj posao, koji ovisno o vremenskim prilikama može potrajati dva tjedna, treba izvesti čim prije da se barka ne bi osušila. Zbog toga i stalnih improvizacija s vezom, kojih je u Rovinju premalo, odlučio sam se za izgradnju ovakve gajete, koja se neće moći osušiti pa ću je zimi držati na suhom, što je kod klasične neostvarivo, smatra Maružin.
U ovakvom načinu gradnje drvo je potpuno suho, ukočeno i povezano epoksidom pa ne može doći do sušenja. Uz to, na ukočenom drvu mogu se upotrijebiti epoksidne boje, koje su puno trajnije pa se ne trebaju obnavljati svake godine. Dovoljno će biti prije spuštanja u more obnoviti antivegetativni premaz na podvodnom dijelu gajete.

- U ovako izgrađenu i pobojanu barku voda više ne može prodrijeti pa će iznutra biti potpuno suha, što je san svakog vlasnika plovila. Epoksid se probija u drvene lamele, koje mogu biti debele i do centimetar pa više nema slobodnih pora u kojem može ući vlaga. Čamac je slično plastičnom nepropustan, ali je puno boljih maritimnih i izolirajućih te posebno estetskih svojstava, kaže Maružin.
Jedini uvjet za izgradnju ovakvih čamaca je suhoća drva, koje se može postići i u sušarama. Dobro je da se uporabom ovakve tehnike može graditi bilo kakvim drvom pa se ne mora tražiti hrastovina, već se može graditi i od puno jeftinije jelovine, koja se u klasičnoj brodogradnji ne primjenjuje. Uz to velika je i iskoristivost materijala jer se reže u letve, pa se mogu koristiti i uže i tanje daske.

- Konačna cijena ovakve barke je slična onoj klasične gradnje. Uštedi se na materijalu, ali se potroši više vremena budući da je lijepljenje uspješnije kada ga izvode dva radnika. Ipak, prednosti ovakvih čamaca, od eksploatacije do održavanja i trajnosti su brojne pa se u konačnici itekako isplate, objašnjava Maružin.
aružin kaže da su rebra njegove nove gajete od masivnog hrasta, a mogao ih je izvesti i jeftinijim postupkom lameliranja ljepilom od jeftinijeg drva. U tom slučaju uštedio bi na materijalu, ali nije htio izgubiti na težini i maritimnim sposobnostima gajete, koja će po težini biti identična klasičnoj gradnji.
Gajeta će mu tako leći u vodi slično prethodnoj klasičnoj, a zbog niskog težišta tako će se i ponašati na moru. Ostaje da mu nakon porinuća poželimo dobro more.

Inače, u Rovinju je pred dvadesetak godina ovakvom tehnikom izrađena 8-metarska jedrilica Manda. Izradio ju je strastveni jedriličar Toni Peteh, dobivši tada novo epoksidno ljepilo po vezi iz Italije. Jedrilica se itekako iskazala pa je Peteh, uz brojna natjecanja, s njom 17 puta sudjelovao u najpoznatijoj transjadranskoj regati rutama starih jedrenjaka Rovinj - Pesaro - Rovinj.

Gradnju drvenih brodova bez čavli, spajanjem elemenata epoksidnim ljepilima i smolom, patentirali su nakon brojnih samogradnji braća Gougeon 1969. godine u SAD-u. Budući da takav način gradnje ima puno prednosti, a pogodan je i za brodograditelje amatere, braća su osnovala tvrtku Gougeon Brothers, koja radi na usavršavanju tehnike kompozitne strukture, koju su nazvali i patentirali kao westsystem.
Svakih nekoliko godina tvrtka izdaje knjige i priručnike o ovakvoj vrsti gradnje plovila, kojom je, posebno u anglosaksonskim zemljama, izgrađeno na tisuće plovila. Do sada su prodali nevjerojatnih više od sto tisuća primjeraka knjiga.

Kompozitna gradnja ima toliko prednosti, posebno zbog čvrstoće trupa, koja se postiže unakrsnim postavljenjem lamela, da se njome izgrađuju i veliki jedrenjaci i jahte, posebno oni koji izgledom sliče klasičnima.
Najveći jedrenjak-jahta napravljen ovakvom tehnikom izgrađen je 1999. u američkom brodogradilištu Hodgon Yahts, a riječ je o 65-metarskoj Antoniji.

Izvor: www.glasistre.hr

ARHIVA