Korčula/otok Korčula Marco Polo

Marko Polo (1254. - 1324.), mletački trgovac, koji je postao poznat zbog zapisa o svom putovanju kroz Kinu. Vjeruje se da je rođen na otoku Korčuli (prema jednom dokumentu iz 15. stoljeća podrijetlom s Korčule), iako oko toga ne postoji konsenzus. Prema nekim pretpostavkama, obitelj Polo potječe iz grada Korčule.

Životopis
Oko mjesta njegovog rođenja postoje mnoga sporenja, vezano uz to je li rođen u Mletcima ili u gradiću Korčuli, no nije sporno to da se rodio u ondašnjoj Mletačkoj Republici.
Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima koji postoje i danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo. O podrijetlu imena također ima sporenja, talijansko ili hrvatsko podrijetlo, ali najlogičnija se čini pretpostavka da je ime slavenskog (hrvatskog) podrijetla i dolazi od ptice vodarice koja se u tom kraju nazivala pol. Tome u prilog ide i sam grb obitelji Polo koji u sebi sadrži slike četiri ptice vodarice, štoviše i sam Marko se potpisivao s Pol, a ne latiniziranim Polo.
Nikola, Markov otac i njegov brat Mate, još prije Markova rođenja postali su bogati i poznati trgovci trgujući na Bliskom Istoku. Godine 1260. su prebivali u Konstantinopolu, te su predvidjevši političke promjene u carstvu, sva svoja bogatstva pretvorili u drago kamenje i napustili grad. Prema zapisima iz knjige Marka Pola uputili su se u Aziju Kublaj kanu. Prevalili su između 1261. i 1269. godine put do Kine, priključivši se poslanstvu perzijskog kana Hulagua velikom mongolskom kanu Kublaju, koji je u to vrijeme imao svoju prijestolnicu u današnjem Pekingu. U međuvremenu je majka Marka Pola preminula i njega su odgajali ujak i ujna. Marko Polo je rastao i učio mnoga trgovačka znanja kao što su strane valute i upravljanje trgovačkim brodovima.
Iz Kine su se, otac i brat, vratili kao Kublaj kanovi poslanici papi s pismom u kojem Kublaj kan moli papu da mu pošalje učene ljude koji bi poučavali u njegovu Carstvu. Kad su oni s papinim odgovorom i s dva dominikanca krenuli ponovo prema Mongoliji god. 1271., poveli su sa sobom i 17 godišnjeg Marka Pola. Nakon četiri godine putovanja, god. l275., stigli su do Kublaja. Marko je Polo postao kanov pouzdanik i ostao u njegovoj službi punih 17 godina.

Proputovao je mnoge zemlje Dalekog istoka sve do današnje Burme i Vijetnama i upoznao mnoge jezike i običaje tih naroda. Godine 1292. pružila se Marku Polu, njegovu ocu i stricu prilika da se vrate natrag i nakon tri godine putovanja stigoše god. 1295. u Veneciju.
Preko 25.000 prijeđenih kilometara i 24 godine trajanja, s koje su donijeli mnoštvo ˝čudesa˝ u Europu, zbir je njihove legendarne odiseje.
Tri godine nakon povratka, god. 1298., Marko Polo je zarobljen u sukobu đenovljanskog i mletačkog brodovlja kod otoka Korčule. Odveden je u Genovu i bačen u tamnicu.
Tad je Marko Polo imao vremena razmišljati o dogodovštinama sa svog dugog i zanimljivog putovanja po istočnim zemljama. Te svoje doživljaje on priča svom "cimeru" u zatvoru Rustichelliju, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u knjizi: Livre des merveilles du monde.
Danas je ta knjiga poznata pod talijanskim naslovom: Il millione, i treća je najprevođenija i najčitanija knjiga u ljudskoj povijesti nakon Biblije i Kur'ana.
Tisuće pustolova i istraživača nadahnjivali su se njegovim pričama, te su kretali u nepoznato, željevši vidjeti i doživjeti barem djelić onoga o čemu je Marko pričao. Najpoznatiji među njima je bio Kristofor Kolumbo.
U kolovozu godine 1299. pušten je iz zatvora i vratio se u Veneciju, gdje je sa ujakom i ocem radio u trgovačkoj tvrtki i ubrzo postao bogati trgovac. Godine 1300. oženio je Donata Badoer, kćer trgovca Vitale Badoera. Imali su tri kćeri Fantina, Bellela i Moreta.
Godine 1323. zbog bolesti Marko Polo bio je prikovan za krevet. Dana 8. siječnja 1324.g. unatoč naporima liječnika preminuo je u svojoj postelji. Njegova obitelj je za izvršenje njegove oporuke zahtjevala Giovanni Giustiniani, svećenika iz San Procoloa. Njegova supruga Donata i kćeri nasljedile su jednake dijelove njegove imovine. Crkva je dobila svoj dio imanja prema tadašnjem zakonu, a sam Marko Polo je odredio da taj dio pripadne samostanu San Lorenzo, mjestu gdje je želio biti pokopan. Također je testamentom pustio na slobodnu roba Tatara koji ga je pratio na putovanjima po Aziji.

O knjizi ˝Il millione˝
Markova knjiga imala je presudan utjecaj u doba velikih otkrića. Zemljopisne karte Dalekog istoka stoljećima su izrađivane baš po njegovu putopisu.

Zanimljivost vezana uz Marca Pola
Poznato je da se riječ (broj) milion (milijun) dovodi u vezu s Markom Polom. Ali zašto? Kada se je vratio u Veneciju pričao je svoje doživljaje, čak i megalomanski uvećavajući činjenice, opise i brojke. Ubrzo je po tome postao poznat, te su dotadašnje "normalne" brojčane oznake i relacije postale premale da bi pratile njegova opisivanja. Ali za broj 1 000 000 tada nije bilo posebnog brojčanog izraza nego se je koristio naziv tisuću tisuća. Kako je njegovo drugo ime bilo Emilio (dakle puno ime: Marco Emilio Polo), to se ubrzo među mletačkim pukom proširila kovanica "emilioni", iz čega je, sitnim modificiranjem, "rođen" novi broj.

Podvrsta ovaca Marko Polo (lat. Ovis ammon polii) opisana prilikom njegovo prijelaza planine Pamir nazvana je po njemu.

Zračna luka u Veneciji nosi naziv Marko Polo.

Godine 1851.g. jedrenjak (kliper) izgrađen u Saint John, New Brunswick nazvan je Marco Polo, a bio je prvi brod koji je oplovio svijet za manje od šest mjeseci.

KORČULANSKI VODIČ