• hr
  • en
  • de
  • it

Škegro i ACI?

Borislav Škegro , bivši HDZ-ov potpredsjednik vlade, ministar financija i suvlasnik društva za upravljanje fondovima rizičnog kapitala Quaestus Private Equity, u novoj je životnoj misiji. Uključio se u projekt spašavanja hrvatske brodogradnje. Koji interes vidi u tome? U ekskluzivnom razgovoru za Jutarnji Škegro objašnjava svoje motive.

Koji je vaš interes prema toj niskoprofitnoj industriji, od koje godinama bježe banke, drugi investitori?
- Fondovi rizičnog kapitala ulažu isključivo u one projekte u kojima je moguće očekivati visoku stopu povrata na uloženi kapital, sukladno visokom riziku koji preuzimaju, ali i sposobnostima da se aktivno nose s tim rizicima. Tri su osnovna tipa takvih ulaganja. Prvi i najrizičniji tip je ulaganje u potpuno novu kompaniju. Vrlo rizično. Primjer je recimo Intel. Ili naš Metronet. Drugi tip je ulaganje u skokovit rast male, ali već dokazano uspješne kompanije. Opet rizično, ali nešto malo manje. Treći i najčešći osnovni tip ulaganja fondova rizičnog kapitala je restrukturiranje već postojeće kompanije koja je u velikim problemima, a takva su naša velika brodogradilišta, ili nedovoljno profitabilna s obzirom na potencijal.

Ali do sada nikada nije bilo ni naznaka interesa FGS-ova za brodogradnju?
- Brodogradilišta su, uz desetke drugih, sasvim legitiman cilj za moguće ulaganje. Pogotovo ona u kojima je objektivno moguće dodatnim kapitalom, ali i aktivnim upravljanjem povećati učinkovitost. Time i dobit. Drugim riječima, ulaže se u gubitaša ako se procijeni da ga je moguće transformirati u dobitaša. Onda je i potencijalna zarada veća. Ali moraju se zasukati rukavi i napregnuti moždane vijuge. To je naš posao.


A banke?
- Nisu one uopće bježale od brodogradilišta gubitaša. Upravo suprotno, zaradile su one ogroman novac kreditirajući gradnju brodova, naravno, samo uz državna jamstva koja su sva uredno naplaćena na teret poreznih obveznika. Tako više neće ići, EU to ne dopušta niti to za nas ima ikakvog smisla. Cilj je transformirati brodogradilišta u tvrtke koje, radeći brodove, ostvaruju profit. A onda su i banke tu bez brige.

Je li točno da ste se upravo vi najviše angažirali u razradi modela koji je očito u hodu redefiniran?
- Nije točno. Barem petnaest ljudi sudjelovalo je u razradi modela, od kojih ovaj koji je prezentiran, po našem mišljenju, jedini svladava brojna a priori ograničenja i omogućuje transakciju u kojoj su rizici u razumnoj korelaciji s prinosima na ulaganje. Da ponovim, fondovi ne poklanjaju niti razbacuju novac na pokrivanje starih dubioza. FGS-ovi omogućuju novi početak.

Jeste li svjesni posljedica ako projekt brodogradnje završi fijaskom i novim milijunskim gubicima?
- Moj prvi ozbiljan kontakt s brodogradnjom bio je prije trideset godina. Tada sam bio dio tima na Ekonomskom institutu Zagreb, koji je radio od Vlade naručenu studiju o problemima brodogradnje. Prije par tjedana pročitao sam zaključni odlomak iz te studije nekolicini ljudi iz sektora, ne spominjući izvor. Kimali su glavama potvrđujući zaključke, misleći da se radi o jučer napisanom tekstu. Dakle, malo toga se promijenilo u trideset ili čak šezdeset godina. Ne brinite, znamo jako dobro u što se ulazi, puno bolje od brojnih promatrača i tobožnjih mudraca koji nikada nisu u stanju predložiti alternativu. A ući će se samo pod jednim uvjetom - da naši povjerenički odbori 75-postotnom većinom odobre projekt na tržišnim principima profitabilnosti. Naš je posao fond menadžera predložiti takav projekt. Ako ga ne predložimo, znači da nismo našli put prema profitu. I to je sve.

Kako ste uspjeli uvjeriti ostale FGS-ove da prihvate ovaj model?
- Nitko nikoga ni u što nije uvjeravao. Svaki FGS je entitet za sebe i donosi svoje suverene odluke. Za sada je na razini koncepta, modela, zajednički stav da taj model ima šanse. Drugi nemaju. Međutim, tek slijedi pravi posao - brojke, pa nove brojke, pa analize, pa pregovori, pa ugovori. Dug je put.

Zašto ste u projekt uključili i mirovinske fondove koji bi naš novac trebali ulagati u profitne, a ne ovako rizične poslovne sustave?
- Mi uopće nismo razmatrali, a kamoli uključivali mirovinske fondove. Nama je bitno da se u prvom koraku, ali bez nas, dogodi prva faza privatizacije Uljanika, kroz organizirano radničko dioničarstvo. Međutim, rečeno nam je da su neki mirovinski fondovi već otprije, prije nas, u postupku razmatranja sudjelovanja u drugom koraku privatizacije Uljanika. Nama je posve svejedno hoće li oni ili netko treći sudjelovati u tome. Nama je bitan odnos u ukupnom konzorciju u kojem ključnu i nezamjenjivu ulogu igraju brodari, poput Uljanik plovidbe, kao oduvijek u potpunosti privatno poduzeće. Jer, brodari naručuju brodove, sutra, i u 3. maju. Bez tih narudžbi, sve ovo nema smisla, nema nikakvog ulaganja FGS-ova, a 3. maj ide u likvidaciju jer neće imati posla. Sad samo čekam dežurne destruktivce da nam jave, jer kako bismo mi to znali bez njih da u svijetu vlada teška kriza na tržištu brodarskih usluga. Upravo zbog nje i idemo...

Spekulira se da je u pozadini vašeg angažmana trgovina s Vladom da bi vam otvorila vrata prema poslovno i financijski atraktivnim državnim tvrtkama, poput ACI-ja. Znam da ste lani Ministarstvu mora prezentirali takav projekt?
- Besposličari spekuliraju. Nema nikakve veze između ACI-ja i brodogradilišta. Inače, javna je stvar da je na svih pet povjereničkih odbora FGS-ova prošle godine odobren koncept projekta ulaganja u ACI. Dakle, glasovima i države i privatnih ulagatelja. I onda je zapelo jer nas uprava bez Nadzornog odbora nije pustila da obavimo dubinsko snimanje.
A Nadzorni odbor nikako da se tada sastane. Ako malo proguglate, naći ćete da su isti oni koji se sada snebivaju i svisoka nas podučavaju ono što mi, je li, nismo znali, da su brodogradilišta u problemima, tada sipali drvlje i kamenja protiv ulaganja u ACI i slali nas - upravo u brodogradilišta! Sada kada to razmatramo - zašto idu u gubitaše? Teško je nekim ljudima udovoljiti, znate...

Imate li kalkulacije kolika će biti financijska težina te dokapitalizacije Uljanika od Fondova?
- Nije riječ o ogromnim iznosima, važnija je zdrava partnerska struktura u kojoj svatko radi ono u čemu je najbolji.

Izvor: www.jutarnjilist.hr