• hr
  • en
  • de
  • it

Sedam dana pod jedrima vrijedi kao tri mjeseca u klupi

Splićanin Slaven Roje (32) sedam je godina plovio svijetom kao prvi časnik palube na luksuznim kruzerima gdje ne fali, štono bi se reklo, ni ptičjeg mlijeka. Tri godine bio je član posade čuvenog transatlantika "Queen Mary II".
U jednom trenutku u Slavenu se nešto prelomilo. Dojadili su mu kruzeri. Bilo je vrijeme za promjenu. I to kakvu.
Goleme ploveće hotele i računala koja njima upravljaju odlučio je zamijeniti osjećajem mora, vjetra, zvjezdanog neba, znojem na čelu i žuljevima na rukama.
S brodova iz 21. stoljeća, naš je sugrađanin otišao na - jedrenjake iz 19. stoljeća. Roje već dvije godine plovi ispred zapadnih obala Australije pod jedrima 55 metara dugog broda "Leeuwin II", u vlasništvu zaklade "Leeuwin Ocean Adventure Foundation" (LOAF). Na tom barkantinu s tri jarbola plove australski srednjoškolci i djeca s posebnim potrebama. Prava škola pod jedrima.
- Planirao sam provesti nekoliko mjeseci na britanskom barku "Tenacious" na kojem sam dva tjedna plovio karipskim vodama. Namjeravao sam malo guštati, naučiti štogod i potom razmisliti što dalje - vratiti se na kruzere ili ostati malo na jedrenjacima. Na žalost ili na sreću, plan s "Tenaciousom" se izjalovio, ali nisam dugo čekao na drugu priliku.
Na jednoj od konferencija za vlasnike, posade i ljubitelje klasičnih jedrenjaka u Istanbulu 2009. godine, upoznao sam živu legendu toga svijeta, kapetana Chrisa Blakea, tadašnjeg direktora LOAF-a. Kad smo se opet susreli na konferenciji u Toulonu, ponudio mi je posao u Australiji - prisjetio se Slaven.
Glavna ideja LOAF-a u plovidbi jedrenjakom "Leeuwin II", kako pojašnjava naš sugovornik, jest da se omladina raznih dobnih grupa iz raznih dijelova Australije "izmiješa" na brodu i da sedam dana plove i djeluju kao tim.
- Hoće li oni naučiti jedriti, to je nebitno. Drže "gvardije", penju se po jarbolima, slažu jedra, čiste brod, palubu, kuhaju uz pomoć kuhara... Da bi sve to funkcioniralo, moraju razmišljati kao tim i u tih sedam dana zaboraviti na razmaženost i sebičnost. Sedam dana je kratak period i teško je povjerovati da bi jedan vijađ mogao ostaviti traga na mladoj osobi, ali u mnogo navrata iznenadilo nas je pozitivan učinak. Ili roditelji zovu puni hvale ili nas škola kontaktira.
Ipak, najveće priznanje je kad se ta djeca vrate kao volonteri i prenose svoja iskustva na one koji dolaze - priča nam Slaven kako život na jedrenjaku plemenito utječe na živote mladih.
U dogovoru s Ministarstvom obrazovanja Zapadne Australije svako dijete koje uspješno završi krstarenje na "Leeuwinu II" dobiva bodove koje može koristiti za upis u višu godinu srednje skole. Sedam (uspješnih) dana na jedrenjaku je jednako kao tri mjeseca provedena u školskoj klupi!
- Najdraži vijađ je kad vodimo omladinu s posebnim potrebama. Pripreme za takvu plovidbu su duge i iscrpne, pa ga možemo priuštiti samo jednom godišnje, ali u taj jedan vijađ se složi toliko smija, razbijenih strahova, novih prijateljstava i iskustava - kazao nam je Roje.
Upitali smo ga kako je ploviti na jedrenjaku koji je izgrađen 1986. točno po nacrtima svojih prethodnika iz 19. stoljeća.
- O manevriranju s jedrenjacima u školama se ne uči, već samo slušajući starije kapetane kojih je sve manje i čitajući stare knjige. Oprema i rezervni dijelovi se ne mogu tek tako kupiti u dućanu, već ih se izrađuje vlastitim rukama. Nije jednostavno brod građen po standardima 19. stoljeća staviti u zakonitosti 21. stoljeća. Dosta je prepreka i komplikacija, ali umjesto da ih je manje, takvih je brodova sve više - oduševljeno će prvi časnik palube poželjevši da jedan brod poput njegovog "Leeuwina II" zaplovi i Jadranom:
- Koliko vala i otoka bismo imali za guštanje! Otežavajuća okolnost je da se od toga neće nitko obogatiti. Barem ne financijski.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr