• hr
  • en
  • de
  • it

Ribarska metropola Komiža - prvi ekomuzej u Dalmaciji

Teza o baštini - bez obzira na to je li zaštićena lokalnim, nacionalnim ili univerzalnim (UNESCO-vim) paragrafima - kao jedinom istinskom temelju održivog razvoja bit će „sirovinska baza" i za ovu Dalmovnicu, ali ovaj put na konkretnoj akciji: na uspostavi ekomuzeja u hrvatskoj ribarskoj metropoli, u Komiži. To je pothvat koji u sebi sadrži sve konstrukcijske elemente nužne da se svaki ekomuzej prepozna kao onaj u kojemu su kustosi - svi mještani određenog područja!
Dakako, ni ovdje nije na odmet još jednom podcrtati definiciju ekomuzeja kao metode kojom se povezuju ljudi i njihova baština, pri čemu je muzej (doslovno) područje, mjesto gdje ljudi žive i nositelji su ekonomskog dobitka (iz) toga procesa s održivim razvojem u svojoj srži, kako je to artikulirao vodeći svjetski muzeolog, dr. Amareswar Galla, profesor na sveučilištima u Brisbaneu i Camberi i (uvelike zahvaljujući entuzijazmu i angažmanu profesora dr. Joška Božanića sa Splitskog sveučilišta) svojevrsni savjetnik pri „gradnji" komiškog ekomuzeja.
Za održivost mjesta poput Komiže - kazao je prof. Galla prilikom posjeta Visu i Palagruži - „veoma je važna ravnoteža, transfer znanja sa starijih na mlađe generacije; za ravnotežu je, pak, najvažniji element odgovornost, a za odgovoran i održiv ekonomski napredak neophodno je uravnotežiti sve stupove održivosti, socijalni, kulturni, gospodarski i okolišni...".
Za uspostavu i održavanje takve ravnoteže ribarskoj Komiži i Komižanima od presudne je važnosti, naravno, ribarenje, s falkušom kao glavnim kohezivnim elementom i simbolom njihove baštine, što je valorizirano kao najvažniji „građevinski materijal" ekomuzeja, sad već prilično poodmaklog od lelujave siluete na horizontu prema konkretnoj „građevini".
Naime, u okviru Festivala mora Rota Palagružona, regate tradicionalnih komiških brodica od Komiže do Palagruže, Projekt COAST Programa Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) i Grad Komiža nedavno su predstavili projekt osnivanja tamošnjeg ekomuzeja, prvog u Dalmaciji, označivši ga kao kulturološki i gospodarski „fakt" koji će promovirati jedinstvenu baštinu Komiže i afirmirati razvojne modele koji se temelje na očuvanju tradicije i „života kakav je nekoć bio", umjesto onih oslonjenih na masovni turizam.
Što se pripadajućeg „hardvera" tiče, unatoč ograničenom novinskom prostoru, treba potrošiti redak-dva na podatke da je UNDP financirao projekt sa 70.000 dolara, a Ministarstvo kulture RH doniralo 125.000 dolara za uređenje Kaštela Komune, gdje će biti smještena stalna postava muzeja koja će pod imenom Terra marique (Zemlja od mora!) biti središnje mjesto interpretiranja i prezentiranja komiškog identiteta, prirodne i kulturne materijalne i nematerijalne baštine.
Dugoročno, ambicija je da Terra marique uspostavi Komižu kao jedinstvenu i nezaobilaznu destinaciju na europskoj i svjetskoj turističkoj karti, a njezin rast kao turistički veoma poželjnog odredišta utjecat će na porast ulaganja i održivi razvoj cijelog otoka, što će zadržati mlade na Visu te spriječiti raseljavanje kao jedan od najvećih otočnih problema - rečeno je prilikom već spomenutog predstavljanja projekta ekomuzeja. To je čvrsta projekcija koja, na neki način, konkretnim sadžajem ispunjava tezu profesora Galla da se vrijednosti baštine i naslijeđa - u Komiži i drugdje - mogu i moraju postaviti u samu jezgru razvoja i tako „postati relevantne za hrvatski narod".
Konvencionalni način mišljenja - kaže taj ugledni muzeolog - tretira razvoj i održivost kao odvojena područja, a ja sam uvjeren da bi upravo Sveučilište u Splitu, govorim to na osnovi potencijala koji sam tu vidio te onog što je već ostvareno u pogledu ekomuzeja Komiža, moglo zasnovati specifičnu „školu mišljenja" koja bi se za pet ili deset godina prepoznavala kao jedinstvena u svijetu, kao tipičan diskurs Splita i Dalmacije, gdje se o globalizaciji razmišlja kroz vrijednosti svoje baštine!
A da je u stvaranje te škole vrijedilo i trebalo krenuti baš od ekomuzeja u Komiži, od njezinih ribara i falkuša, neka potvrdi - zapravo je to već učinio - i Bože V. Žigo u svojoj inspirativnoj „Dalmatinskoj skitanki": Od svih ribara na svijetu/ Najbolji su ribari iz Komiže/ Od gradova svih na moru/ Komiža je moru najbliža/ Najbliže.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr