• hr
  • en
  • de
  • it

Oko Lastova opet svi smiju loviti ribu

Ribari egzistencijalno vezani za lastovsko more ostvarili su svoju pravicu: iako je nadležno Ministarstvo poljoprivrede diglo ruke od njih, Visoki upravni sud na čelu s predsjednicom Vijeća Anom Berlengi Fellner donio je presudu kojom se dijelovi pravilnika o unutarnjem redu u parku prirode Lastovsko otočje o regulaciji gospodarskog ribolova u tom području ukidaju!

Tom presudom je određeno kako javna ustanova ne može izdavati posebna koncesijska odobrenja, pa su time svi gospodarski ribari, a ne samo oni s Lastova, dobili pravo da ribare u tom području, koristeći ribolovne alate i tehnike propisane pravilnikom. Na taj način je, tumače ribari ostalih otoka, ponajprije Korčule, "privatni feud" ukinut i postavljaju pitanje tko će nadoknaditi štetu ribarima koji su svih ovih godina bili spriječeni u obavljanju djelatnosti.
Naime, 2006. godine proglašen je park prirode Lastovsko otočje, koji je obuhvaćao Lastovo i njegov arhipelag, te Sušac, a u park je uključen i morski pojas od 500 metara oko otoka. Iako je javna ustanova, koja je trebala upravljati zaštićenim područjem osnovana nedugo nakon proglašenja parka prirode, čekalo se tri godine na donošenje pravilnika o unutarnjem redu koji je trebao urediti mjere zaštite morskog dijela zaštićenog područja.
U praksi je to zapravo značilo da su tijekom toga razdoblje u parku prirode vladali bezakonje i anarhija budući da nisu postojali propisi koji su uređivali djelatnosti u parku, pa su mnogi već tada govorili da se u proglašenje parka prirode ušlo potpuno nepripremljeno i nestručno.
Kada je u zadnjim danima 2009. godine donesen pravilnik, umjesto sređivanja stanja, nastaje opća buna, uglavnom zbog morskog dijela, odnosno pravila ribarenja, jer prema pravilniku u zaštićenom području u kojem je inače ribario veliki broj otočana, dozvoljava se tradicionalni i rekreacijski ribolov.
Prema propisima, tradicionalni ribolov su mogli obavljati gospodarski ribari, ali samo oni koji od javne ustanove dobiju posebno koncesijsko odobrenje, a koje je bilo predviđeno uglavnom samo za one s prebivalištem na području parka prirode, brojem, njih 43 s Lastova.
Kako je područje lastovskog otočja oduvijek bilo i tradicionalno lovište korčulanskih ribara, jednim potezom pera svi su ribari izvan Lastova ostali bez glavnih lovišta, pa su dovedeni na rub egzistencije.
Slično se dogodilo i drugim ribarima koji su u tome području lovili sezonski, prateći ribe iz drugih područja, kao što su mali plivaričari. Sportaši i rekreativci također su se bunili na takve propise, jer su cijene posebnih dozvola bile destimulirajuće za bilo kakav ribolov, a podvodni ribolovci su ograničeni na samo pet uskih lokacija. Stoga je sportski i rekreacijski ribolov u tome području, zbog čega su mnogi turisti i dolazili, skoro potpuno zamro.
Ribari su se obratili nadležnom Ministarstvu poljoprivrede, a tadašnji ministar Petar Čobanković, na temelju Zakona o morskom ribarstvu kojim je određeno da u ribolovno more ne spadaju samo dijelovi mora koji su zaštićeni u kategorijama nacionalnog parka, strogog rezervata i posebnog rezervata, donosi očitovanje da parkovi prirode spadaju u ribolovno more te u njima vrijede sve odredbe Zakona o morskom ribarstvu i podzakonski propisi.
U praksi je to značilo kako morski dio parka prirode Lastovsko otočje spada u ribolovno more, pa je prema tome u tim područjima ribolov bio dozvoljen, a diskriminirajući propisi pravilnika o unutarnjem redu, koji se odnose na ribarstvo, nevažeći su.
Kako u Hrvatskoj propisi ne znače baš previše, u praksi se događalo da nadzorne službe parka prirode, a ponekad i djelatnici policije, sprječavaju ribolov svima osim Lastovcima. Udruga profesionalnih ribara "Naše more" i grupa korčulanskih ribara upućuju Ustavnom sudu tužbu za ocjenu ustavnosti pravilnika, a Ustavni ga prosljeđuje Visokom upravnom sudu.
U međuvremenu, potaknuti stalnim prozivkama ribara, Ministarstvo poljoprivrede, sada s ministrom Tihomirom Jakovinom na čelu, elegantno rješava problem tako što donošenjem novog Zakona o morskom ribarstvu područja parkova prirode stavlja izvan ribolovnog mora i tako se proglašava nenadležnim za to područje, no sadašnjom presudom sve se mijenja.

‘Rendžeri su mi oduzeli kilometar mriže'
Profesionalni ribar Ivo Batistić Zure iz Lumbarde na Korčuli cijeli je život ribario oko Lastova i zabranom koju je provodila Javna ustanova doveden je na rub propasti, jer je pored Mljeta, koji je područje nacionalnog parka, korčulanskim ribarima bilo onemogućeno loviti na jedinom preostalom području.
- Bili smo stisnuti sa svih strana, a kao i svi poduzetnici imamo kredite i obveze. Tvrdim da je riječ o političkoj odluci jer nema nikakve studije o ugroženosti ribljeg fonda u lastovskome moru. Na koncu, ako se zabranjuje, onda ne može nitko. Ili mogu svi, kako propisuju hrvatski zakoni. Rendžeri parka prirode oduzeli su mi kilometar mrižice koju mi još nisu vratili - žali se Zure, kojeg smo pitali zna li što se u parku prirode događa nakon odluke Visokog upravnog suda.
- Koliko mi je poznato, policija ima naputak da se ne dira ribare, a rendžere još nisam sreo...

Nismo protiv zaštite ribljeg fonda, ali...
Karlo Magić, ribar s Pašmana i dopredsjednik Udruge "Naše more" koja je podnijela ovu tužbu, navodi kako su se djelatnici parka prirode stalno ponašali protuzakonito.
- Mi nismo protiv donošenja propisa o zaštiti ribljeg fonda, ali ne smije se postupati protiv propisa koji omogućavaju svim hrvatskim ribarima da rade svoj posao.

Dr. Alen Soldo: Nestručna zaštita
- Ova presuda potvrđuje nekoliko činjenica koje sam cijelo vrijeme naglašavao. Prva je da se kod nas propisivanje zaštićenih područja određuje na nestručan način i bez jasnih i pravih kriterija, jer je iz primjera Lastovskog otočja razvidno da morski dio tog područja nema nikakve posebne karakteristike, a koje nemaju druga slična područja u Jadranu - kaže prof. dr. Alen Soldo iz Centra za studije mora Sveučilišta u Splitu, ističući kako nestručno određivanje, umjesto da produbi interes za zaštitu Jadrana, samo stvara konflikte i na taj način šteti budućoj zaštiti na područjima gdje je to stvarno potrebno.
- Privatna tužba ribara, nažalost, pokazuje da su ribari u ovoj državi prepušteni sami sebi i da je jedini način na koji mogu ostvariti svoje interese da tuže državna tijela koja im stalno rade štetu, umjesto da brinu o njima - zaključuje dr. Soldo.

Izvor. www.slobodnadalmacija.hr