• hr
  • en
  • de
  • it

Mudrost jedne otočanke: gradovi potopili škoje

"Gradovi potopili škoje", to je naslov upravo objavljene i u Šibeniku predstavljene knjige nakladnika Instituta za migracije i narodnosti iz Zagreba. Knjiga je prva od dvije koje su tijekom dvije godine nastajale u podružnici Instituta na otoku Zlarinu, u projektu istraživanja utjecaja migracija na regionalni, u ovom slučaju otočni, razvoj Republike Hrvatske, a projektni tim vodio je dr. Ivan Lajić koji je i osmislio ideju malog istraživačkog centra na tom otoku.
Uz podršku Grada Šibenika koji je osigurao prostor na Zlarinu vođena su istraživanja za pet naseljenih otoka - Zlarin, Prvić, Kaprije, Žirje i Krapanj, jedna je knjiga upravo objavljena, a druga, autorskog tima Ivan Lajić, Roko Mišetić, Mario Baran, u pripremi je.
Sam naslov, "Gradovi potopili škoje" zapravo je primjedba jedne otočanke sa Zlarina, a dr. Sonja Podgorelac i dr. Sanja Klempić Bogadi prihvatile su je kao iznimno ilustrativnu za stanje stanovništva na malim šibenskim - i ne samo šibenskim - otocima, i stavile u naslov svojoj knjizi.
Naslov zaista govori o desetljećima pogrešno vođene društveno-ekonomske politike u priobalju u kojem se život s otoka, osobito malih, preselio u obalne gradove, a otoci ostali prometno i gospodarski zapušteni.
Time je, kažu autorice, početkom 20. stoljeća dovršen iseljenički egzodus mladog i radno aktivnog otočnog stanovništva i nepovratno promijenjen način života na otocima. Istraživačice su obuhvatile 249 otočana, odnosno oko 20 posto stanovništva po posljednjem popisu.
Zabilježile su i razne otočne priče, biografske podatke i zanimljivosti uz koje je to znanstveno štivo dobilo na živosti, no osnovno je ipak to što donosi uzroke stanja na otocima, a to je posvemašnja gospodarska marginalizacija.
Zbog nje se mijenja i krajolik, polja su zapuštena, šire se makija i šuma - na golim Kornatima o kojima je također bilo riječi - danas raste barem desetak tisuća stabala alepskog bora, što, prema riječima dr. Vlade Skračića, nitko ne kontrolira. Ipak, upravo zbog duge zapuštenosti, otoci su sačuvali visoku kvalitetu okoliša, a to je, tvrde autorice, temeljni uvjet održivog razvoja ponajviše kroz ekološki turizam.
Uz dvije godine rada zlarinske podružnice Instituta za migracije i narodnosti na Zlarinu je organiziran i jednodnevni skup u kojem je svojim radovima sudjelovalo niz znanstvenika iz polja demografije, geografije, sociologije, ekonomije. Ocjenom "izvrstan" život na otocima ocijenilo je 19 posto ispitanika, a ocjenom "dobar" njih 53 posto. Događa se to unatoč velikim i brojnim nedostacima, a presudan je miran život koji tamo provode.
Inače, prosječna starost ispitanika bila je 55,37 godina, pet i po puta je više ljudi starih 65 godina i više nego djece do 14 godina. Mali su otoci danas starački domovi, muzeji na otvorenome, stanovništvo je u visokom stupnju ostarjelosti, a trebalo bi biti - nositelj demografskog razvoja...
Nažalost, Ministarstvo znanosti nije dalo dopusnicu za rad podružnici IMIN-a na Zlarinu, premda to nije podrazumjevalo financiranje! No, na Zlarinu će se i dalje raditi po projektima, zahvaljujući gradskoj upravi koja je "dala ruku" oko prostora. 

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr