• hr
  • en
  • de
  • it

Maslinarski turizam

Edi Tokić iz Kožina, arhivar "Tankerske plovidbe", strastveni je zaljubljenik u mali nogomet i član veteranske "reprezentacije" Kožina, ali i maslinar, te - čini se - pionir "maslinarskog turizma"!
Kod Edija već godinama dolaze njegovi gosti, a s vremenom već i prijatelji, Slovaci, i to u vrijeme berbe maslina. Dođu, pomažu mu brati masline, a poslijepodne se obvezno bace i u more.

Ljeti dolaze baš kao turisti, ali u listopadu, pa i početkom studenoga, slovački gosti dolaze najviše radi berbe maslina, a i ne vrate se kući u Slovačku bez da kupe najmanje pet litara maslinova ulja. Po glavi, naravno!

- Sve je zapravo počelo od nogometa, točnije škole nogometa u Kožinu koju sam pokrenuo kako nam se djeca ne bi smucala po zidićima i ulici. Uz to smo pokrenuli i malonogometni turnir, koji se proširio, pa su počela dolaziti djeca iz raznih dijelova Hrvatske, a poslije i europskih zemalja. U to vrijeme dolazili su mi gosti u apartman svake godine ljeti i predložio sam im zašto ne bi dolazili i u drugo doba godine, kad je isto lijepo. "Što ćemo tada raditi?" pitali me. "Pa, dođite brati masline."

- To je bilo još 2004. godine. Ti slovački gosti bili su prvi koji su došli turistički brati masline. Među njima je bio i Miro Elijaš iz Nogometnog saveza Slovačke. Pitao sam ga bi li doveo njihovu djecu na turnir u Kožino i on se složio. Doveo je prvi put djecu 2009. godine, i tako je krenulo. I branje maslina i međunarodni turniri - iznosi Edi kako se rodila ideja maslinarskog turizma u Kožinu.

- Kad su prvi put brali masline, problem je bio što nisu imali osjećaj da se ne smije gaziti po maslinama koje su padale na ceradu ispod stabla, pa bi ih pola izgazili. Prve sam godine već pola imao samljevenih ispod stabala, ali bilo im je zanimljivo i odmah su rekli da će doći i dogodine. Prvo ih je došlo četvero, pa ih je došlo šest, a sad ih dolazi njih osam. To je već tradicija.

- Ja nemam puno maslina i ne rode svake godine, ali ako nema kod mene, odvedem ih kod prijatelja da beru masline. To im je gušt i oduševljeni su time. Prvi studenoga bude more sedamnaest, osamnaest stupnjeva i njima je to još prihvatljivo. Beru masline od devet do tri i kad dođemo doma, obavezno je svaki dan kupanje, uz dvije boce borovičke da im ne bude ledeno.

- Oni meni tada ne plaćaju smještaj, jer dolaze preko ljeta s familijom u turistički đir, a ovo dođu kao prijatelji, gratis. Ja spremim jesti, dobro mi dođe, poberu mi masline, a njima je gušt. Dobro je i njima i meni, umjesto da berem mjesec dana, mi to sredimo za dva-tri dana - kaže Tokić.

Nogometno-maslinarsko-turistička priča proširila se dalje, pa sada i Edi s prijateljima, nogometnim veteranima, odlazi svake godine na turnir u Slovačku gdje su stekli međusobna prijateljstva. Slovaci su zavoljeli Kožino i masline, a kožinski veterani Slovačku i nogomet.

Uskoro, kad krene berba maslina, opet će slovački jezik odjekivati maslinicima Kožina. I više ne gaze ubrane plodove, postali su pravi - majstori berači.

To samo u Kožinu možete doživjeti
Tokićev prijatelj Marijan Štimac, koji ima turističku agenciju "Couleur Croatie", uvrstio je kožinsko branje maslina u ponudu gostima, potaknut upravo Edijevom idejom. Gosti koji dolaze u takvom aranžmanu plate apartman, sudjeluju u berbi maslina, imaju i marendu u masliniku, a svaki od berača dobije na dar i bocu maslinova ulja. Beru masline koliko žele, dan, dva ili više. Reakcije gostiju su vrlo dobre jer dožive nešto što inače ljeti ne mogu.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr , http://maslina.slobodnadalmacija.hr/