• hr
  • en
  • de
  • it

Kuda ide brodogradnja?

Valjda nitko ne misli kako će Europska unija pomoći održanju Uljanika i »3. maja« na tržištu ili će Njemačka, Francuska i ostali poticati gradnju brodova u Hrvatskoj. Nisu oni toliko ludi, vlastiti interes im je uvijek na prvom mjestu

Kao da negdje u podsvijesti čuči mozak od dvije marke Ivana Milasa. Iz one čuvene izjave stare 18 godina, koju je čuvar državnog pečata izrekao u Zastupničkom domu. »Mozak vani ništa ne vrijedi. Kilo mozga dvije marke.«  To Milasovo prokletstvo podcjenjivanja bilo čije pameti u usporedbi sa silnom pameti političke elite vrijedi i danas. Bez ikakve želje da ga se uspoređuje s Milasom jučer je i hrvatski predsjednik Ivo Josipović govorio o mozgovima.
I to na CNN-u, gdje je cijelom svijetu objasnio kako očekuje priljev mozgova u Hrvatsku s realizacijom stranih investicija. Naoko izjava nije senzacija, predsjednik je samo pošto-poto želio ostaviti dobar dojam u situaciji kad nas utjecajni mediji u europskim zemljama prozivaju kao prezaduženu i korumpiranu zemlju što dolazi u EU na grbaču europskim liderima.
Prije svega Njemačkoj, koja je inače ostavila otvorenim vrata svog tržišta za visokokvalificiranu radnu snagu iz Hrvatske, ali ne i za sve ostale. Isto čini i Britanija.
Cilj je uzeti jeftino najbolji kadar u Hrvatskoj, dok sve ostalo slobodno može tavoriti po zavodima za zapošljavanje kao i dosad. U tom kontekstu treba gledati i izjavu Ive Josipovića o priljevu mozgova.
Kao priznanje duboke nesposobnosti aktualne vlasti da pokrene ciklus zapošljavanja u zemlji koju vode. Jer, bit će posla i za Hrvate, ali samo ako ih neka strana korporacija primi. Možda i pošalje nešto odraditi u Hrvatskoj, maloj koloniji na rubu onoga što se danas zove region.
U šminkanje poljuljanog imidža zemlje uključio se i premijer Milanović poručujući sa sjednice Vlade kako percepciju o korupciji treba mijenjati. Dan prije je u Leipzigu na svečanosti 150. godišnjice njemačkog SPD-a kazao kako su njemački socijaldemokrati mijenjali Njemačku u prijelomnim trenucima njezine novije povijesti, a on sa svojom vladom to isto pokušava raditi u Hrvatskoj.
Premijer kao da bi najrađe zaboravio da u godinu i pol dana nije provedena gotovo niti jedna reforma iz Plana 21 osim uvođenja porezne discipline kao dodatnog tereta na građanima i gospodarstvu.
Nema reforme radnog zakonodavstva, državne uprave i administracije, školstva, zdravstva, pravosuđa, o rastu gospodarstva doista se ne može ni pričati. Pozitivnih naznaka nema, ali se svejedno hrvatski premijer rado uspoređuje s njemačkim kolegama. Važan je samo dojam. Ne i sadržaj.
Takva je i današnja vijest o spašavanju riječkog »3. maja«. Iako je Bruxelles blizu zelenog svjetla za plan restrukturiranja i spajanja »3. maja« i Uljanika pravi problemi uopće nisu riješeni. Riječki škver danas ima manje posla u knjizi narudžbi nego ikad ranije u bližoj povijesti. Nema ni prateće industrije na koju bi se nadovezao, jer je ista sistematski uništena.
Pogoni su tehnološki zastarjeli. Niti jedan dubinski problem brodogradnje kao industrije Hrvatska nije riješila. Ni prave sinergije s potrebama hrvatskog pomorskog gospodarstva nema, kao ni odgovora na pitanje koje brodove graditi. Za koga?
Valjda nitko ne misli kako će Europska unija pomoći održanju Uljanika i »3. maja« na tržištu ili će Njemačka, Francuska i ostali poticati gradnju brodova u Hrvatskoj. Nisu oni toliko ludi, vlastiti interes im je uvijek na prvom mjestu.
Utoliko nismo daleko od situacije u kojoj bi imbecilna Milasova izjava mogla postati vizionarska. Na pragu ulaska u Europsku uniju hrvatski mozak slabo kotira. Zato je i dobrodošao priljev izvana. Mijenja se samo valuta. I kilo mozga više nije 2 marke, već 2 eura.

Izvor: www.novilist.hr