• hr
  • en
  • de
  • it

Kristofor Kolumbo deveti dio

Kristofor kamenom podložiti kolo, prednje desno, uvijek pod kolo kotača najbližeg uzbrdici. Koliko je ocu poznato, koliko je meni poznato govori, kondotjeri uvijek noće u neposrednoj blizini gradova, a i njegovo sjećanje na ovaj put kojeg nije jednom sam prešao kaže se, govori da bi se grad morao vidjeti odmah nakon ove male uzvisine prema kojoj se put penje kaže se. Na njegovo iznenađenje, otac mu, silazeći s kola, preda uzde. Gleda ga, uzde? Čemu čuđenje, došlo je vrijeme kaže se, dokazati se pred ocem, ni pred kim drugim do pred ocem. Potapša konje, oko vratova objesivši im zobene vreće. Potapša ih. Izbroji više od sto humaka vatre. Potapša konje. Ako su uz svaki humak bila samo četvorica konjanika, to je četiri stotine konjanika, a to znači da su kondotijeri Firence. Ne trebaš ih stalno tapšati, postati će sumnjičavi. Namjesti se na mjestu gdje je do tada sjedio otac. Otac zakorači pored kola, govoreći da je svejedno s koje strane sjedi onaj koji ima uzde. Uzbrdica. Pogleda ga, nema veze, svejedeno uzbrdica ili nizbrdica. Kola se kreću brzinom očeva hoda.

Cijeli nastavak možete pročitati na popularnom portalu Morsko Prase - http://www.morsko-prase.hr/2011new/index.php/pisanje-mora-mainmenu-26/akvarij-mainmenu-27/12455-kristofor-kolumbo-dio-deveti