• hr
  • en
  • de
  • it

Havarija obalne straže

Europska unija odbila je financirati najavljenu izgradnju pet ophodnih brodova za Obalnu stražu RH. U hrvatskom vojnom i političkom vrhu gajili su nade kako bi Bruxelles iz strukturnih fondova mogao pokriti dio troškova izgradnje prijeko potrebne flote za čuvanje hrvatskog Jadrana.
Razlog odbijenice je postojeći Zakon o Obalnoj straži koji ju je definirao kao dio Oružanih snaga RH. Iz strukturnih fondova EU-a, koji nam od 1. srpnja iduće godine stoje na raspolaganju, nije moguće financirati ratna plovila, nego samo ophodne brodove koji bi bili upisani u civilni registar.

Odbijenicu su nam potvrdili u Ministarstvu obrane RH.
- Na temelju razgovora MORH-a i Delegacije Europske komisije u Republici Hrvatskoj, u sadašnjoj organizaciji nadzora državne granice i područja ZERP-a nije moguće spomenuto sufinanciranje - rekli su nam u MORH-u.

Ako za obnovu svoje ophodne flote RH želi aplicirati na strukturne fondove EU-a, onda je u hitnoj saborskoj proceduri nužno izmijeniti Zakon o Obalnoj straži RH. Tim izmjenama Obalna bi se straža izdvojila iz sustava Oružanih snaga, odnosno HRM-a, te bi kao zasebna vojna ili, pak, civilna organizacija, odnosno njezin zapovjednik, bila odgovorna jedino Vladi RH. Obalnu je stražu moguće izdvojiti iz OS RH pa je staviti pod neko ministarstvo, primjerice Ministarstvo obrane.
Ovakva odluka isključivo je političke naravi i stvar postojanja političke volje da se rečene zakonske izmjene naprave. O kolikim bi se uštedama za državni proračun moglo govoriti, najbolje ilustriraju brojke. Iz navedenih EU fondova moguće je pokriti troškove izgradnje do 85 posto za svaki brod. Kako svaki brod Obalne straže u projekcijama stoji 10 milijuna eura, proizlazi da bi za cijenu jednog broda RH mogla dobiti četiri nova ophodna broda. Odnosno, EU bi pokrio troškove izgradnje čak četiri broda.
Naravno, tome bi prethodila i precizna hrvatska studija koja bi Bruxelles morala uvjeriti da je riječ o brodovima koji bi bili dio buduće jedinstvene europske obalne straže i koji bi efikasno nadzirali eurogranice na Jadranu, posebno njegovu južnom dijelu. Nadalje, korištenje sredstava iz strukturnih fondova EU-a podrazumijeva i međunarodni natječaj za izgradnju brodova, a ne pozivni natječaj kako je planirano. To znači da bi se, osim domaćih brodogradilišta, na natječaj javila i europska vojna brodogradilišta.
U tom slučaju teško bi se moglo očekivati da bi velika i renomirana europska brodogradilišta gradila brod po projektu Brodarskog instituta iz Zagreba koji, usput rečeno, više od 20 godina nema referencija u vojnoj brodogradnji. Čitav je niz europskih zemalja koje su svoje ophodne brodove izgradile upravo koristeći sredstva EU-a, od Poljske, Bugarske, Rumunjske, preko baltičkih zemalja, pa do Malte. Konkretno, Bugarska je uz EU financiranje izgradila pet ophodnih brodova za nadzor schengenskog režima na Crnom moru.
Ne samo to, upravo sada EU sufinancira dva velika ophodna broda za obalne straže Italije i Švedske. Švedski brod ima oko 3600 tona, gradi se u Rumunjskoj po projektu nizozemskog "Damena", a, među ostalim, posjedovat će i opremu za sanaciju onečišćenja. Talijanski brod je oko 60 metara dužine i bit će posljednja riječ tehnologije. Primjerice, imat će "Siemensov" elektropogon.
Razlozi zbog kojih Obalna straža 2007. godine, u vrijeme HDZ-ove Vlade Ive Sanadera i predsjednika Stipe Mesića, nije osnovana izvan Oružanih snaga RH višestruke su naravi. Ponajprije antagonizmi na relaciji HRM-Obalna straža. Odnosno, opravdana strahovanja HRM-a da će izdvajanjem Obalne straže iz HRM-a, te njezinim opremanjem novim brodovima, ratna mornarica izgubiti na važnosti.
Jedan od razloga je što tadašnji vrhovni zapovjednik, predsjednik Mesić, nije bio sklon ideji izdvajanja Obalne straže pod neko ministarstvo jer ne bi imao utjecaja na tu vojnu organizaciju. Također i tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin, navodno, nikako nije bio sklon izdvajanju Obalne straže iz sustava vojske.
Tradicionalna kratkovidnost i promašenost političkih odluka u Hrvatskoj, najbolje se vidi u slučaju Obalne straže. Da je prije pet godina Obalna straža ustrojena izvan Oružanih snaga, danas bismo, zahvaljujući sufinanciranju iz EU fondova, za malo novca mogli dobiti veliku flotu.
Jednostavnije rečeno, platili bismo jedan brod od 10 milijuna eura, a dobili bismo, praktično, četiri besplatno, vrijedna 40 milijuna eura. U cijelosti, ili barem većim dijelom, plaćenih EU novcem. Ovako, pravo je pitanje ima li vremena i političke volje za izmjene Zakona o Obalnoj straži. Ili će, pak, opet sve platiti tanašni hrvatski džep?

Slučaj Malte
Maltežani su izgradnju svojih ophodnih brodova financirali sa 75 posto sredstava iz EU fondova, a 25 posto iz vlastita proračuna. Doduše, jedan ophodni brod malteške ratne mornarice, koji je gradila tvrtka Austal, koštao je 9,3 milijuna eura, što je manje nego što bi koštao hrvatski brod.
Usto, Malta je iz EU fondova financirala i nabavu dvaju zrakoplova Hawker Beechcraft King Air B200 za patroliranje nad morem. Svaki je vrijedio 10 milijuna eura.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr