• hr
  • en
  • de
  • it

Vela Luka nasukana na 'Greben'

Propadne li još i "Greben", pjevat će se - Vela Luku mala je zaboravila. Ode li preostalih 120 radnika iz škvera na burzu, a zbog neplaćenih brodova za grčku obalnu stražu, zbrajat će se s preko dvije tisuće izgubljenih radnih mjesta u Veloj Luci otkako je demokratske Hrvatske.
Vela Luka bila je jedna od rijetkih industrijskih mjesta na hrvatskim otocima, a po broju stanovnika druga otočna općina, odmah iza Malog Lošinja. S oko četiri tisuće stanovnika ima koliko Lastovo, Vis i Mljet zajedno.

- Poslovati s Grcima na ovaj način bila je ludost. Cijeli svijet zna u kakvoj su Grci situaciji i da su svima dužni, a ovdje su valjda mislili da će samo nama platiti. Uprava nema nosa za biznis, jer da ima, trebala je jednostavno uzet avans za te brodove i ne napravit ništa - komentiraju Lučani.
Situaciju smo htjeli prokomentirati s Mladenom Žanetićem, direktorom brodogradilišta "Greben", ali on nije imao volje za razgovor.
- Pustite me više, sve sam već rekao, pustite nas bar do idućeg tjedna - u molećivom tonu nas je otpravio.

- Al' se nadate da će brodove kupit novi ministar unutarnjih poslova? - pokušali smo ga pridobiti, ali tek je sarkastično odgovorio:
- Je, je, nadamo se, a sad me pustite na miru jer imam puno posla.
- E, kad bi MUP kupio ove brodove, to bi nas stvarno spasilo. Samo, čudno je to da je MUP poslovao s Estonijom, a ne s nama. A mi takve brodove za obalnu stražu radimo najbolje na svitu. Naš škver puno toga radi kvalitetno, recimo, zna se da neke stvari radimo ručno, naše barke nemaju osmoze, to su van oni mjehurići s ostatkom zraka - govori Ivanko Neno Dragojević Šćula, koji je čitav radni vijek proveo kao brodostolar i modelar u "Grebenu". Sada on i supruga mu, također zaposlena u škveru, nisu primili plaću od srpnja. Srećom, ostaje im nešto malo do mirovine.

- A koja je to firma bila! Dilile su se trinaeste plaće, sindikat je dilija hranu i robu, radilo je oko 500 ljudi - nostalgičan je Šćula.
- Čim "Greben" sklopi neki veliki posal, priti mu stečaj. Prvi put je "kleknija" nakon posla za Somaliju. Boja san se i ovoga s Grcima i evo šta se dogodilo. Sad nas stvarno samo država može spasit - siguran je Šćula.

A u Veloj Luci "kleknule" su: Dalmatinska plovidba s oko 600 radnika, poduzeće HUM, koje je imalo hotele, restorane, poljoprivrednu zadrugu i trgovine, s oko 350 zaposlenih, zatim Tvornica limene ambalaže s oko 60 radnika, Tvornica za preradu ribe "Jadranka" s oko 200 zaposlenih, pretežno žena, te Tvornica električnih uređaja koja formalno-pravno još živi, ali više nema kao nekada zaposlenih oko 150 ljudi.
- Od svih radih mjesta praktično je ostao samo "Kalos", a ako se i to zatvori, dotaknit ćemo dno dna - svjestan je i načelnik Tonko Gugić Bakan, inače SDP-ovac s trećim mandatom.

Dok on govori kako je Općina nemoćna sama riješiti probleme u tvrtkama u privatnom vlasništvu, mještani mu ipak zamjeraju jer smatraju da se itekako može napraviti više.
- Baren da ljudima omoguće zaradu od turizma, ali nikako da srede prostorne planove, da riješe neke komunalne probleme - kažu mnogi s kojima smo razgovarali.
Jedan od problema su, mada smo u 21. stoljeću, struja i voda. Ne samo da ih treba "dovući" u malo udaljenije vale gdje bi se gradili apartmani, jer već od zadnje kuće u mjestu nema struje, već i sami centar "visi" na trafostanici iz 1937. godine. Bračni par Ranka i Deni Žuvela prije deset godina na samoj rivi sagradili su hotel, ali zatvoren je zbog - slabog strujnog napona!?
- Ljudi jednostavno ne mogu otvorit hotel jer trafostanica ne može napajat dovoljno - kaže nam Ivica Borovina, koji je u prizemlju kuće Žuvelinih zakupio prostor za restoran.
- Meni ljeti, kad je najveća gužva, restoran ispadne iz sustava, nastane ludnica, ljudi čekaju, ja se izvinjavam, jedna peć u kuhinji ne radi, poremeti se sve, a montera Elektrojuga mobitelom tražim po korčulanskim valama - očajan je Borovina. Odveo nas je do prastare trafostanice u centru, koja bi mogla onako u kamenu uzidana potpasti pod zaštitu kulturnih spomenika. Putem nam pokazuje butige s klimama i zamrzivačim, mesnicu, bankomate...

- Svega toga prije pola stoljeća, naravno, nije bilo, a oni su tu trafostanicu nešto dogradili tamo iza onoga rata i od tada ništa. Stvarno ne mogu shvatit da se toliko ne može uraditi za mjesto - dodaje Borovina i priča nam kako su vlasnici hotela davali novac Elektrojugu da sagrade novu trafostanicu, jer treba im napon od 30 kilovolti, ali oni su mu novac vratili i rekli da ne mogu.
- Srića da ljudi nisu upali u kredite za taj hotel. Inače, rade i žive u Dohi, u Kataru, djeca su im također već uspješna i zaposlena. Eto, toliko o poslovnoj klimi u Hrvatskoj - ističe Borovina čiji je restoran jedan od rijetkih koji su zimi otvoreni. Kakva se neimaština sručila na Velu Luku dobro zna po prometu.
- Nitko se više ni sa kim baš i ne druži, ljudi su se prisiljeni otuđiti zbog besparice. Moja žena bude tu kroz jutro, školarci kupuju marendu, ali sve češće se događa da neko dijete moli "teta, dajte mi, gladan sam, a nemam novaca". Ma je li to žalosno - pita Borovina.
Problem s Elektrojugom priznaje i načelnik Bakan pa apelira na HEP da barem on priskoči upomoć Veloj Luci kojoj je, kao i mnogim sličnim mjestima na obali, preostalo da ide u pravcu turizma i poljoprivrede. Šansu vidi i u zdravstvenom turizmu s ulaganjima u "Kalos".
- Znam da orijentacija na turizam i poljoprivredu zvuči kao floskula, jer svi na obali tako govore i svi tome danas teže, ali zakonske norme nas ograničavaju da neka područja prenamijenimo u građevinske zone, a također nas država ne prati u izgradnji komunalne infrastrukture pa kaskamo i u tome - svjestan je načelnik Gugić.
Da nije bilo nekolicine radnike "Viadukta" na cesti iznad mjesta, koja vodi do novog pristaništa tik pred nekadašnjom hladnjačom "Jadranke", u Veloj Luci se, iako je radni dan, gotovo ništa ne giba. Uz mulet miruju i ribarice "Kapetan Marin", "Dragiša", "Zlatko", "Kondor"... Pod laganim burinom škripi odvaljeni limeni krov ugasle tvornice, a do nje, u prostoru nekadašnjeg pogona, od devastacije su spašene tek bijele keramičke pločice.
Unutra, među zaostalim tragovima marendavanja, poput kartona naručene pizze i nekoliko pivskih boca, naišli smo na praznu ruzinavu limenku konzervirane ribe. Preživjela je, dakle, oko deset godina i ležala je pored barki koje čekaju intonak, a neke i veću obnovu. Na pitanje načelniku čije su to barke uvučene u prostor, on odmahuje rukom i odgovara kako je to velika priča.
- Imamo jednu od najvećih ribarskih flota na Jadranu, s devet plivarica odmah smo iza Kaljana - govori Bakan svjestan da je s propašću pogona za preradu ribe propala i logika.
Nije li to bilo, ako se socijalizmu i može prigovoriti nerentabilnost, zbilja logično zaokruženo? Ribari love, ulov se preradi, proizvede se i ambalaža i eto zarade. "Jadranka" je doduše postojala još i prije Prvog svjetskog rata, ali cijela tri je nisu uništila koliko privatizacija na hrvatski način.
- Sada ribari ulov voze u Čaporice, pa je l' to normalno - govori Ivica Borovina koji dodaje kako bi pretvorbenome "junaku" Marinoviću trebalo suditi u Hagu.
- Neki ribari su se snašli, kupili kombije i hladnjače, zaposlili vozače i tako nešto prodaju, ali nije li to smiješno - opet pita Borovina i informira nas kako neki ribari imaju ideju za pokretanje proizvodnje i traže da im se proda ono što je ostalo od pogona, ali to je sada u vlasništvu Hrvatske poštanske banke i tko zna šta će biti s tim. Tako su i hoteli opterećeni raznoraznim vlasničkim udjelima i teško ih je prodati.
- Ljudi bi htjeli oživjeti i ugaslu poljoprivrednu zadrugu, jer imamo i vinogradarstvo i maslinarstvo, ali bolje bi funkcioniralo kroz zadrugu - priznaje načelnik. Ugasi li se brodogradilište, bez posla će ostati i neki obrtnici, zanatlije, koji su naslonjeni na poslove škvera.
Ali u škveru je pustoš, dan prije našeg dolaska u Velu Luku isključena mu je struja, a upravo s one novoizgrađene ceste iznad mjesta lijepo se vide prazni navozi iza kojih "šute" golema postrojenja...
Čini se da će Velolučani, poput mnogih drugih općina i gradova s ugaslom industrijom, proći čitav krug pakla i možda se vratiti nekadašnjoj logici, samo je pitanje tko će do tada preživjeti. Prvi potez sada se očekuje od nove Vlade, jer spasi li ona "Greben", možda ima nade.

'Kleknule' su:
Dalmatinska plovidba s oko 600 radnika, turističko poduzeće HUM s oko 350 zaposlenih, Tvornica limene ambalaže sa 60 radnika, Tvornica za preradu ribe "Jadranka" s oko 200 zaposlenih, te Tvornica električnih uređaja koja formalno-pravno još živi, ali više nema kao nekada zaposlenih 150 ljudi

Za treće dijete 30.000 kuna
Općina Vela Luka čini sve da se u nju vrate mladi i fakultetski obrazovani, pa stipendira sve do jednog svog studenta.
- Neka se od cijele generacije vrati barem po dvoje, nešto će se dogodit - računa načelnik Bakan.
Općina prilično izdašno potiče i natalitet, pa tako svakom novorođenčetu daruje tri tisuće kuna, a za treće dijete čak 30 tisuća kuna, ali u ratama - s po petsto kuna mjesečno do pete godine života plus onih tri tisuće čim se rodi. Četvrto i svako daljnje dijete mjesečno do pete godine života prima tisuću kuna što znači sve skupa 63.000.

Bravo, sportaši!
Da nije sve tako crno u Veloj Luci dokaz su uspješni sportski klubovi poput veslačkog i stolnog tenisa, jak je i nogomet, vaterpolo kao i ženski rukometni klub. Juniori donose medalje u Općinu, a ona ih, kako kaže, načelnik Bakan, prati koliko može. Zanimljivo je da ima oko 50 različitih udruga, a nekadašnja ružna stigma s gradićem punim droge i narkomanije napokon im je skinuta s leđa. Radna mjesta su jedino za čim vape, ali zar je to malo?

A, ko će nama sada dat čamac za spašavanje?
"Greben" je nekad ima restoran društvene prehrane s kompletnim menijima, do voća i kolača, sindikat je dilija jabuke, bunde... Radili smo svjetske lajbote za spašavanje, a šta sve nismo radili i znamo radit - zdvaja Šćula, za kojega kažu da je vrstan brodostolar. Uredio je, govori nam, i brod za Olivera Dragojevića, za Stavrosa i onoga Sanaderovog dr. Zubovića...
- A sada ljudi sami odlaze na burzu rada kako bi imali kakva takva primanja. Ako nam se u cilu stvar ne uključi diplomacija, nema nam spasa - siguran je Šćula.
Možda je o gubitku "Grebena" za Velolučane najslikovitije govori podatak kako je to isto kao da u Zagrebu propadne tvrtka s 30 tisuća radnika.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr



 

Nagradna igra

Osvojite ulaznice za Zagrebački sajam nautike. Točan termin održavanja sajma je:
  •   16.02.2022. - 20.02.2022.
  •   18.03.2022. - 20.03.2022.
  •   23.02.2022. - 27.02.2022.

E-mail adresa: