• hr
  • en
  • de
  • it

Kapetan Vinjerca o spašavanju kubanskih ribara

Trenutak kad smo ih izvukli na palubu teško je opisati. Gledali su u nas kao u Boga, za njih je to bio trenutak spasenja u koji više ni sami nisu vjerovali. Jedan od njih koji je dobro govorio engleski jezik poslije je kazao da su izgubili svaku nadu baš zbog toga što su vidjeli puno brodova u ta četiri dana, ali njih nitko nije primijetio
Prava ljudska drama, tragedija sa sretnim završetkom stoji iza priče o pothvatu posade tankera Zadarske plovidbe »Vinjerac«, koja je 8. veljače ove godine spasila petoricu krajnje iscrpljenih i izranjavanih kubanskih ribara u vodama između Kube i Paname.
Nesretni brodolomci prethodno su puna četiri dana plutali na prevrnutom osammetarskom gliseru bez hrane i vode. Iako tom pomorskom rutom prolazi mnoštvo brodova, iako su ih utopljenici vidjeli i pokušali signalizirati da im je potrebna pomoć, nitko ih nije primijetio.
Sve dok nije stigao »Vinjerac«. Za ovaj podvig posada »Vinjerca« zaslužila je ove godine Plavu vrpcu Vjesnika u momčadskoj konkurenciji, nagradu koja se već 52 godine dodjeljuje najhrabrijim pomorcima za pothvate spašavanja ljudi i imovine na moru.
Nagradu je zasluženo u ruke dobio zapovjednik »Vinjerca«, kap. Milan Grbić, koji ne krije da će ovaj dramatični događaj pamtiti do kraja života. On na prvo mjesto stavlja posadu kojom je zapovijedao, njihove reakcije, prisebnost, odgovornost i požrtvovnost, spremnost da priskoče ljudima u nevolji.

Kaže kako je ključno bilo što je Predrag Vulić vođa palube, koji se u tom trenutku nalazio na brodskoj dizalici opazio utopljenike.
- Iako plovim već 36 godina ovo mi je prvo spašavanje. Sve se odigralo relativno brzo. Od trenutka kad smo ih opazili do njihova izvlačenja na palubu prošlo je svega dva sata.
Što sam osjećao? U tom prvom trenutku kada provodite spašavanje ne smijete imati emocija, zapovjednik mora biti smiren i tu smirenost prenijeti na cijelu posadu. Utrenirani smo za takve situacije, pa je došlo do toga da je izvlačenje bilo gotovo rutinsko. Prvo smo oprezno prišli prevrnutom gliseru na udaljenosti od 30 do 40 metara te ispalili prema njima konop, koji su prihvatili i privezali se.
Kasnije je Odbor za dodjelu Plave vrpce procijenio da smo postupili na inovativan način, jer smo se dosjetili koristiti brodsku dizalicu, mrežu i jednu paletu kako bismo izvadili ljude iz vode na siguran način.
Oni su doista bili u lošem stanju, prilično ozlijeđeni, izudarani i malaksali. Trenutak kad smo ih izvukli na palubu teško je opisati. Gledali su u nas kao u Boga, za njih je to bio trenutak spasenja u kojeg više ni sami nisu vjerovali. Jedan od njih koji je dobro govorio engleski jezik poslije je kazao da su izgubili svaku nadu baš zbog toga što su vidjeli puno brodova u ta četiri dana, ali njih nitko nije primijetio. Kad su se popeli na brod, nakon utopljavanja, prve pomoći, okrepe vodom i hranom, a to je trajalo cijelo popodne, nismo ih pitali ni tko su ni što su. Pustili smo ih da se malo odmore, dali im odjeću. Prvo što su od nas idućeg jutra zatražili jest da im dovedemo čovjeka koji ih je vidio kako bi mu zahvalili. Znali su koliko je to bilo važno. Iako su imali jednu bateriju i opciju svjetlosnih signala u noći, nitko ih nije ugledao. Razlog mogu biti i visoki valovi, nedovoljna pozornost drugih posada u tom trenutku, jer je u tom morskom prostranstvu dovoljno da netko na trenutak okrene pogled i ne primijeti ljude kojima treba pomoći. Ne mogu ocjenjivati što su radili drugi, mi se nismo premišljali ni trenutka. Odmah smo krenuli u akciju spašavanja - govori Grbić.
Daljnji događaji uslijedili su logičnim redoslijedom. Još tijekom akcije spašavanja Grbić je kontaktirao odgovorne u zadarskoj kompaniji i unajmitelja broda i odmah dobio punu podršku za akciju spašavanja, iako to u pomorskom biznisu nije uvijek pravilo zbog objektivnih troškova koji nastaju zbog gubitka vremena i kašnjenja broda na putu do ciljane destinacije. Tako je i reakcija odgovornih u Tankerskoj plovidbi bila za svaku pohvalu. »Vinjerac« je s kubanskim ribarima nastavio put prema luci San Minas u Panami, a tijekom putovanja uslijedila je nova drama zbog teškog zdravstvenog stanja jednog od utopljenika. Unatoč svim pokušajima, davanju infuzije, provedenim konzultacijama s liječnicima u Rijeci, jedan život nisu uspjeli spasiti. Trećeg dana putovanja jedan od spašenih je preminuo, došlo je do otkazivanja unutarnjih organa uzrokovanih činjenicom da je oboljeli pio morsku vodu ne mogavši istrpjeti žeđ, a uz to je i imao problema sa srcem.
- Bilo mi je strašno teško zbog utopljenika koji, nažalost, nije uspio preživjeti. Nije mi se nikada u životu dogodilo da mi netko umre na rukama, nisam nikada čak niti bio u blizini takvog događaja. Teško mi je opisati te osjećaje. Sanjao sam kasnije danima tog čovjeka. Doista smo poduzeli sve što možemo da mu pomognemo, njegovo je stanje bilo doista teško i nažalost ništa nismo mogli učiniti. Poslije svega nismo imali neki kontakt s tim ljudima, iako smo za vrijeme boravka na brodu kontaktirali s njihovim obiteljima i izmijenili mailove. Ne znam gdje su oni završili poslije Paname, govori Grbić kojemu Plava vrpca Vjesnika predstavlja priznanje za pamćenje jer je riječ o doista posebnoj nagradi koja se dodjeljuje za nesebičnost, hrabrost, solidarnost, humanost, znanje i stručnost, za doista najljepše ljudske karakteristike koje je potrebno dokazati u najtežim okolnostima. Na otvorenom moru, po teškom vremenu, kada se svjesno preuzima rizik kako bi se ljudski životi spasili.
- Ovo priznanje ima i za mene osobno, kao i za Tankersku plovidbu, izuzetnu vrijednost. Naravno da svaki brod ima svoj zacrtani put, a svako kašnjenje svoju cijenu, ali ovdje nitko u kompaniji niti u jednom trenutku nije radio pitanje oko troškova zaustavljanja i kašnjenja broda, iako to ima svoju cijenu.
Nakon svega ostaje mi velika ljudska satisfakcija, uspomena koju ću pamtiti cijeli život, teško, ali prekrasno iskustvo. Te emocijespašenih ljudi pamtit ću cijeli život. Što mogu poručiti ostalim kolegama koji će se sutra naći u sličnoj situaciji? Samo da naprave sve što mogu po svojoj savjesti i nikoga se ne boje.
Nitko vam ne može prigovoriti ako priskočite čovjeku u pomoć, pa makar ga samo izvukli mrtvoga iz mora, jer i njegovo tijelo će netko željeti sahraniti i barem doznati što se dogodilo, a ne živjeti u neizvjesnosti, zaključuje Grbić svoju priču, na svoj skroman i nenametljiv način. Kapetan »Vinjerca« nakon svega ostavlja snažan dojam vrhunskog profesionalca i iskusnog morskog vuka. I sjajnog čovjeka s važnom civilizacijskom porukom. Svaki je ljudski život važan. Važniji od bilo čega drugog. I ne treba žaliti ni oklijevati snage i truda kad treba priskočiti u pomoć. Bilo kada i bilo gdje. A to vrijedi upamtiti i pokušati učiti od hrvatskih pomoraca kakvi su kap. Grbić i članovi posade »Vinjerca«.

Nagrada za 64 godine Pomorske večeri
Ovogodišnja Plava vrpca Vjesnika otišla je sasvim zasluženo i ljudima koji svoj kruh ne zarađuju ploveći svjetskim morima i oceanima. U ruke kolega s Hrvatskog radija (HRT - HR), koji već pune 64 godine pripremaju, uređuju i emitiraju emisiju »Pomorska večer« posvećenu moru, pomorstvu i pomorcima. Čast da prime Plavu vrpcu dobili su urednici Pomorske večeri od kojih su neki već u mirovini. Nagrađeni su Dorina Tikvicki i Budimir Žižović iz Pule, Branka Malnar iz Rijeke, Gordan Kurtović i Vladimir Šetka iz Zadra, Jadran Marinković iz Splita te Božica Đurđević i Božo Brzica iz Dubrovnika.
- Za pokretača Pomorske večeri Branka Knezocija najveća je čast bila kad su ga pomorci nazvali barbom, kako se u žargonu naziva zapovjednika broda. Za mene je ta čast Plava vrpca Vjesnika, svakako najvažnije pomorsko priznanje u našoj zemlji. Polovica je hrvatskoga teritorija more i dok Europska unija 20. svibnja svake godine zahvaljuje moru, mi kao da još nismo dovoljno ponosni na to veliko plavetnilo i plovidbu, istaknula je na svečanoj dodjeli nagrada u Opatiji urednica Pomorske večeri Hrvatskoga radija (HRT - HR) iz Rijeke Branka Malnar. Ona se prisjetila i brojnih lijepih trenutaka u emisiji poput one kad je pomorac zaprosio svoju buduću suprugu putem Pomorske večeri. Urednik Jadran Marinković iz Splita poručio je kako svečanost dodjele Plave vrpce predstavlja večer za hrabre ljude i pomorce, dok su novinari i urednici samo radili svoj posao.

- Hrvatski radio je jedini radio koji ima emisiju za pomorce i tako već 64 godine i neka tako bude i dalje - kazao je Marinković. Pomorska večer traje četiri sata, u eteru je svakog ponedjeljka u terminu od 20 do 24 sata, a emitira se naizmjence iz radijskih studija HRT-a u Puli, Rijeci, Zadru, Splitu i Dubrovniku.