Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

Dubrovački adut: 15 tisuća ljudi slušat će arije na brodu?

Dubrovnik u utrci za europsku kulturnu prijestolnicu ima skriveni adut u rukavu.
Zapravo, taj je adut poznat u svim europskim gradovima koji su se kandidirali ili će se kandidirati za prestižnu titulu. Riječ je o konzultantu Robertu Palmeru, specijalistu za vođenje takvih projekata koji je „u poslu" najmanje 25 godina, otkad je davne 1990. godine Glasgow bio prijestolnica kulture.
U gradu ne kriju aranžman s Palmerom:
- Iz iskustva ostalih gradova koji su se posljednjih desetak godina kandidirali za EPK, odlučili smo angažirati konzultanta. Izabrali smo Roberta Palmera, eminentnog stručnjaka za usluge savjetovanja u pripremi kandidature, uvažavajući njegovo dvadesetpetogodišnje stručno iskustvo u projektu EPK.
Legitimno pravo i uobičajena praksa gradova koji se natječu za ovu prestižnu titulu jest što kvalitetnija priprema - poručuje Vlahušićev PR tim. Kako tumače, pomoć specijalista se sastoji od savjetovanja, pružanja informacija i procjena vezanih uz pripremu prve kandidacijske knjige (bid book) kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture 2020.

Vlahušić: Mi to možemo financirati
Prvi ugovor s Robertom Palmerom sklopljen je 2014. godine na iznos od 12 tisuća eura. Obnovljen je u 2015. godini, također na 12 tisuća eura. Po Vlahušićevim riječima, projekt ima punu potporu Gradskog vijeća, kao i svih političkih stranaka, te, što je također jako važno, financijsku stabilnost.
Uvjereni smo da je Dubrovnik jedan od rijetkih hrvatskih gradova koji može čvrsto stajati iza predloženog budžeta za projekt kandidature - procjenjuje Vlahušić. Dubrovnik je zaigrao na najsigurniju kartu. Robert Palmer ili Bob, kako ga u gradu od milja zovu, bio je ravnatelj fonda za kulturu, kulturno i prirodno naslijeđe pri Vijeću Europe tijekom 2014. godine. U Glasgowu 1990. i Bruxellesu 2000. godine obavljao je dužnost ravnatelja prijestolnice kulture. Na čelu je moćne konzultantske tvrtke Palmer - Rea Associates, prisutan u raznim europskim kulturnim tijelima i UNESCO-u.
Palmer nije odgovorio na naš upit kakav mu je točno mandat u odnosu na dubrovačku kandidaturu, ali se čini da je ta suradnja već dala rezultata. Dubrovnik je, naime, 29. svibnja 2015. izabran u drugi krug natječaja za Europsku prijestolnicu kulture.
Uz Dubrovnik, za prestižni naslov u drugi krug natječaja prošli su gradovi Rijeka, Pula i Osijek, a otpali su Split, Zadar, Slavonski Brod, Đakovo, Zagreb i Varaždin. Konačna odluka o hrvatskom gradu koji će 2020. postati Europska prijestolnica kulture, uz još jedan grad u Irskoj gdje također traje postupak odabira, znat će se krajem siječnja ili početkom veljače 2016.
Dotad su gradski oci uvjereni da se projekt i financijski može izgurati, bez obzira na to što se samo operativni troškovi procjenjuju na iznos do 100 milijuna eura, koliko su potrošili neki od gradova koji su bili europska kulturna prijestolnica. Rekorder je, zanimljivo, grčki Solun sa skoro sto milijuna eura. Kad bi Dubrovnik uz Božju i pomoć Roberta Palmera postao europskom prijestolnicom kulture, bio bi najmanji grad kojemu je to pošlo za rukom. Jedini usporedivi dosad je njemačko kulturno i povijesno sjedište Weimar.
Troškovi programa koji su gradovi kulturne prijestolnice dosad morali pokriti sa 60 do 70 posto udjela kretali su se do 60 milijuna, koliko je potrošio francuski Lille, a najštedljiviji su bili Bergen, Prag i Reykyavik s 5 do 10 milijuna eura. Na primjer, Weimar je na program utrošio skoro 30 milijuna.
Dubrovnik zahvaljujući dugogodišnjoj tradiciji Ljetnih igara, jednog od najvećih europskih festivala, zasigurno ima know-how potreban za organizaciju događaja ako bi 2020. godine postao prijestolnica kulture Starog kontinenta. Osnovan je i Ured za pripremu projekta kandidature Dubrovnika za Europsku prijestolnicu kulture koji vode Dubrovačke ljetne igre uz predstavnike agencija za razvoj, Sveučilišta u Dubrovniku, Turističke zajednice, Gospodarske komore te gradskih ureda.

Nakon koncerta u brodski kasino
Glavni minus Dubrovnika kao kandidata je nedostatak prave koncertne dvorane, ali to nije minus pri kandidaturi. Hoće li se u slučaju da doista pobijedi krenuti u izgradnju dvorane, kao što su to pokušali u Krakowu, pa nisu uspjeli zbog političkih svađa, još nije poznato, ali u slučaju dobitka nije isključeno da se poduzmu ozbiljni infrastrukturni planovi.
U slučaju Dubrovnika moguće je da ulogu dvorane preuzme megabrod koji bi se mogao izgraditi u sljedećih nekoliko godina. Već odavno postoje takvi planovi, ali i zainteresirani investitori.
Grupa poduzetnika predlaže izgradnju 50 milijuna eura vrijednog plovećeg kongresnog centra s koncertnom dvoranom.
Futuristički brod duljine 170 metara dizajniran u obliku školjke periske osmislio je zagrebački arhitekt Ante Zloić sa stručnjacima s Brodarskog instituta. Periska bi trebala primati oko četiri tisuće ljudi, a plovila bi od grada do grada po cijelom Jadranu.
Brod bi imao pet etaža s velikom šetnicom, lounge barovima, restoranima, wellness i fitness centrom, te diskotekom i kasinom. Brod bi u vrijeme dok je privezan na sidrištu mogao primiti petnaestak tisuća posjetitelja.
Pozornost svakako plijeni i podatak prema kojemu bi se najveća hrvatska pozornica na otvorenom u samo nekoliko sati mogla preobraziti u kinodvoranu ili sportsku arenu za rukomet, košarku, tenis pa čak i hokej.