• hr
  • en
  • de
  • it

Balastne vode

Brodska balastna voda jedan je od najznačajnijih vektora prijenosa nedomicilnih vrsta u moru. Unos vrsta balastnom vodom u priobalne vode prouzročio je značajne negativne posljedice za biološku raznolikost, gospodarstvo i zdravlje čovjeka. Danas je potrebito osigurati mehanizme kontrole unosa vrsta. U ovom je radu opisan dio spoznaja, te se predlažu smjernice upravljanja brodskom balastnom vodom u svrhu smanjenja prijenosa nedomicilnih vrsta.
Unos biljnih i životinjskih organizama u novo stanište, prirodna je pojava koja je imala učinak na prostornu raspodjelu i specijaciju vrsta. Danas se najveći broj nedomicilnih vrsta rasprostranjuje antropogeno namjerno u svrhu unaprjeđenja kvalitete života čovjeka, ili slučajno. Za razumijevanje ekologije unosa vrsta potrebno je poznavati učestalost i načine prijenosa ili kretanja organizama, značajke koje im omogućuju uspješno naseljavanje u novo područje te značajke ekosustava koje ga čine podložnim ili otpornim na unose. Tijekom zadnja dva desetljeća brodska balastna voda je najznačajniji način prijenosa nedomicilnih organizama u vodene ekosustave, a povećanje veličine, broja i brzine teretnih brodova, te značajna eutrofikacija priobalnih voda pridonose uspješnijem unosu.
Balastna voda može biti slatka, boćata ili slana voda koju brodovi ukrcavaju radi pretege, stabilnosti i upravljivosti, te se nalazi u posebnim ili teretnim tankovima, a položaj, veličina i oblik tankova mogu biti različiti. Ukupni kapacitet balastnih tankova može biti od nekoliko kubičnih metara kod ribarskih brodica do nekoliko stotina ili tisuća kubičnih metara kod teretnih brodova, dok veliki tankeri mogu imati kapacitet balasta i do 200 000 m3. Procjenjuje se da se godišnje svjetskim morima prenosi oko 10 x 109 t balastne vode. Mogućnost prijenosa morskih organizama balastnom vodom postoji već od sredine 19. stoljeća, kad su vodom zamijenjeni kruti materijali kao što su pijesak i kamen, koji su se dotad koristili za stabilnost drvenih teretnih brodova na moru. Prve naznake u svezi s prijenosom morskih organizama balastnom vodom postoje od početka 20 st., ali tek 1975. zabilježeni su živi organizmi u balastnoj vodi. U uzorcima balastne vode pronađeni su različiti stadiji biljnih i životinjskih organizama, bakterije te suspendirane čestice taloga. Debalastiranjem se ovi organizmi prenose i naseljavaju u novi morski okoliš. Prijenos vrsta balastnom vodom ograničen je smanjenim preživljavanjem organizama u balastnim tankovima, ali jednako tako poznato je da se brojnost pojedinih organizama povećava tijekom putovanja broda.
Unos vrsta balastnom vodom može prouzročiti negativne posljedice kao što je narušavanje biološke raznolikosti, štete u gospodarstvu i narušavanje zdravlja čovjeka. Jedan od najpoznatijih primjera je unos slatkovodnog školjkaša Dreissena polymorpha Pallas iz južne Rusije u Velika jezera Sjeverne Amerike 1985. ili 1986. Zbog nedostatka prirodnih ekoloških ograničavajućih čimbenika, ovaj se školjkaš rasprostranio vodenim putovima SAD-a i Kanade, te suspenzijskom prehranom i obraštajem uskoro prouzročio poteškoće u gospodarstvu. Vrsta Mnemiopsis leidyi unesena je u Crno more balastnom vodom ranih 1980-ih. Tijekom ljeta i jeseni 1988., masovni razvoj roda Mnemiopsis prouzročio je značajne promjene u strukturi planktonske zajednice Crnog mora, te je povremeno naglo smanjenje brojnosti srdele i ostale pelagičke ribe u svezi s unosom vrste M. leidyi. Ova je vrsta također zabilježena i u istočnom Sredozemnom moru.
Pojava PSP (paralytic shellfish poisoning), paralitičnog otrovanja u vodama Australije poznata je tek od 1980., kad su zabilježene prve "cvatnje" fitoplanktona roda Gymnodinium i Alexandrium. Ovi se toksični dinoflagelati nakupljaju u školjkašima, a ukoliko kralješnjaci i čovjek konzumiraju takve školjkaše moguća je pojava PSP, pa i smrt. U Sredozemnom moru, toksična vrsta A. minutum prvi je put pronađena u priobalnim vodama Sicilije 1990., ali nije dominirala u fitoplanktonskoj zajednici. Međutim, prema podacima novijih istraživanja sve je češće pojavljivanje toksičnog dinoflegelata Alexandrium catenella uz obale sjeverozapadnog Sredozemnog mora.
Podaci u svezi s introdukcijom organizama balastnom vodom u Jadranu nedostatni su. Trenutno, najznačajnije je pojavljivanje tropskih vrsta zelenih algi Caulerpa taxifolia i C. racemosa za koje se pretpostavlja da su unesene u Jadran pomoću brodskog sidra. Iako za spomenute vrste algi nije dokazano da su prenesene brodskom balastnom vodom, problematiku balastne vode potrebno je proučavati u kontekstu svjetskih mora. Postoji mogućnost da se u skoroj budućnosti poveća promet velikih teretnih brodova Jadranom, te da se stoga poveća i ispuštanje balastne vode u posebno sjevernom Jadranu. Stoga je Jadran kao izrazito zatvoreno more izravno izložen riziku unosa vrsta brodskom balastnom vodom.
Danas je potrebno osmisliti načine kontrole prijenosa organizama kojim će se izbjeći budući unos vrsta brodskom balastnom vodom u slatkovodne i morske ekosustave. S obzirom na složenost problematike, nema jednostavnog i radikalnog rješenja. Tijekom zadnjeg desetljeća započeti su istraživački programi s ciljem pregleda dosadašnjih spoznaja i primjene znanja u svrhu smanjenja prijenosa organizama brodskom balastnom vodom. Istraživanja obuhvaćaju izradu popisa unesenih vrsta i epidemioloških studija, određivanje metoda obrade i upravljanja balastnom vodom, procjenu učinkovitosti izmjene balastne vode, uzorkovanje mora u lukama i monitoring brodske balastne vode, procjenu rizika za okoliš i gospodarstvo. Ključni dio programa je i razmjena podataka. Sprječavanje unosa egzotičnih vrsta trebalo bi biti regulirano zakonom. Godine 1991. Međunarodna pomorska organizacija (International Maritime Organisation - IMO) uvodi upute za dobrovoljnu izmjenu balastne vode na otvorenom moru, a 1993. donesene su i izmijenjene upute u okviru rezolucije A.774(18) (IMO 1993). U Australiji, Novom Zelandu i SAD-u, zemljama s najizraženijim poteškoćama zbog unosa vrsta, postoje priručnici s preporukama o ispuštanju balastne vode prije ulaska u njihove teritorijalne vode.
Sprječavanje prijenosa vrsta moguće je ostvariti izmjenom balastne vode brodova na otvorenom moru koja u odnosu na priobalne i estuarijske vode sadrži manju količinu nutrijenata i manju brojnost planktonata. Jedan od načina sprječavanja prijenosa toksičnih fitoplanktonskih vrsta je izbjegavanje balastiranja u vrijeme dinoflagelatnog cvjetanja mora. Najučinkovitiji način sprječavanja prijenosa egzotičnih organizama je obrada balastne vode, koja se može obavljati tijekom punjenja balastnih tankova, tijekom putovanja, tijekom iskrcaja balasta, te nakon prebacivanja u sustav za skladištenje balasta na kopnu. Obrada balastne vode može biti kemijska, fizikalna ili mehanička. Pristup odabiru mogućih načina obrade balastne vode, posebno tijekom putovanja, trebao bi obuhvatiti sve potrebne kriterije za obradu balastne vode, a to su učinkovitost metode za uklanjanje ciljnih organizama, sigurnost posade, najmanja moguća štetnost za okoliš, jednostavna primjena i ekonomičnost.
Dosad je u laboratorijskim uvjetima istraživan učinak različitih metoda inaktivacije većeg broja ciljnih vrsta fitoplanktona i zooplanktona. Također je istraživan učinak toplinske metode u balastnim tankovima, te učinak UV zračenja za inaktivaciju prirodne populacije planktona u priobalnim vodama, odnosno u lukama. U radovima, znanstvenim i stručnim, toplinska metoda navodi se kao najučinkovitija, a najviše je proučavana zbog razmjerno malog učinka na okoliš i ekonomičnosti. U skupinu metoda prihvatljivih za okoliš ubrajaju se metode mehaničke obrade, te metode obrade UV zračenjem i ozonom.
Podaci dosadašnjih istraživanja obrade balastne vode ukazuju da učinkovitost pojedinih metoda ovisi o ciljnim vrstama. Tako je najteže inaktivirati trajne stadije tj. ciste fitoplanktonskih vrsta. Pretpostavlja se da bi metoda kojom bi bilo moguće inaktivirati ciste dinoflagelata bila učinkovita za inaktivaciju odnosno usmrćivanje velikog broja morskih organizama.
Upravljanje brodskom balastnom vodom obuhvaća različite pristupe istraživanju i kontroliranju unosa. U svrhu bolje učinkovitosti potrebno je pravovremeno procijeniti rizik odnosno vjerojatnost unosa nedomicilnih vrsta kao i nepovoljne učinke za okoliš i gospodarstvo koji se mogu ili se pojavljuju zbog unosa. Procjena koje vrste, kad i gdje mogu biti unesene i naseljene i koje će od ovih postati štetne za novi okoliš, ostaje znanstveno pitanje. Stoga su dugoročna istraživanja okoliša nužna jer su dobiveni podaci temelj za razumijevanje promjena u okolišu. Područje na kojem se predviđa izgradnja luke za ukrcaj tereta, dakle područje kontinuiranog rizika zbog antropogenog učinka, potrebno je pravovremeno početi proučavati. Monitoring programi u lukama osmišljeni su na način da podaci ovih istraživanja čim prije ukažu na mogući učinak izlijevanja balastne vode kako bi se poduzele odgovarajuće mjere. Pristup je sličan ostalim monitoring programima, odnosno obuhvaća istraživanje planktona, bentosa i analizu sedimenata. S obzirom na današnja nastojanja kontrole unosa nedomicilnih vrsta u tijeku su monitoring programi uzorkovanja balastne vode u brodovima u većem broju svjetskih luka. Monitoringom se provjerava provedba zakonskih obveza, ali je monitoring ujedno i istraživački program koji omogućuje bolju procjenu metoda obrade balastne vode i bolje razumijevanje posljedica unosa nedomicilnih vrsta, što može pridonijeti učinkovitijem upravljanju balastnom vodom. Značajke učinkovitog monitoringa brodske balastne vode trebale bi biti brzo skupljanje podataka, određivanje nepoželjnih unesenih organizama ili indikator-organizama, te sigurna i ekonomična metoda.
Važeći zakoni u svezi s upravljanjem okolišem i očuvanjem biološke raznolikosti ne obuhvaćaju mjere za sprječavanje unosa nedomicilnih vrsta u Jadranu. Planom intervencija kod iznenadnog onečišćenja Jadranskog mora (NN br. 88/93) određene su mjere radi smanjenja šteta u okolišu prouzročenih iznenadnim onečišćenjem mora. U smislu ovog plana u iznenadno onečišćenje ubrajaju se i prirodne pojave neuobičajenog intenziteta u moru, odnosno pojave koje nastaju zbog prekomjernog rasta određenih organizama u moru, kao što su alge i meduze. Međutim, ne postoje planovi u svrhu sprječavanja naseljavanja nedomicilnih vrsta u slučaju ispumpavanja balastne vode u Jadransko more. Spomenuti planovi trebali bi biti detaljno osmišljeni na temelju znanstvenih podataka i istraživanja autohtone flore i faune s posebnim osvrtom na područja najvećeg rizika unosa vrsta, a to su luke ukrcaja i iskrcaja tereta.
Problematika unosa vrsta brodskom balastnom vodom od svjetskog je značenja, a posebno su riziku izložena zatvorena mora s većim brojem luka kao što je Jadransko more. Iskustva zemalja koje su propisale upravljanje balastnom vodom, a koje se najčešće odnosi na palijativne mjere, ukazuju na potrebu interdisciplinarnog pristupa tijekom izrade složenijih studija i procjene učinkovitosti dosad korištenih i novih metoda .

Izvor:

Crnčević, M.; Bratoš, A.,; Benović, A.; Lovrić, J., 2003: Pristup istraživanju i osmišljavanju upravljanja brodskom balastnom vodom // Zbornik radova treće Hrvatske konferencije o vodama. Zagreb : Hrvatske vode, 235-239.



 

Nagradna igra

Osvojite ulaznice za Biograd Boat Show 2019. Točan termin održavanja sajma je:
  •   16-20/02/2019
  •   10-13/10/2019
  •   17-20/10/2019

E-mail adresa:

Fotogalerija

Sitemap Top