• hr
  • en
  • de
  • it

‘Sirenu’ šaljemo u rezalište, a hoćemo li ribati? Tko zna...

Koćarica "Sirena" u vlasništvo obrta "Rudan&co" iz Lovišta na Pelješcu, stara gotovo pola stoljeća, broji svoje zadnje dane prije posljednjeg vijađa prema rezalištu velolučkog brodogradilišta "Greben".
Ona je prva na rang listi ribarskih brodova za uništavanje koje će se provesti uz novčanu potporu Europske unije. Vlasnici drvene "Sirene", izgrađene 1966. godine u talijanskoj Civitanovi, još nisu sigurni što će nastaviti raditi i hoće li se uopće i dalje baviti ribarstvom.
- Naša koćarica još uvijek aktivno radi na moru i čeka odlazak u rezalište - kazao nam je Veselin Đukić, jedan od suvlasnika broda.
Programom je u ovoj godini obuhvaćeno još 16 manjih i većih ribarskih brodova dok će vlasnici još 37 ribarica pokušati ih dogodine "ubaciti" u projekt ako ispune zadane uvjete.
Riječ je, podsjetimo, o dijelu mjere "Trajna obustava ribolovnih aktivnosti" koja se financira iz Europskog fonda za ribarstvo. Naša država podmiruje 25 posto troškova dok ostatak osigurava EU. Za provedbu je osigurano oko 36 milijuna kuna bespovratnih potpora koje se tvrtkama, obrtnicima i vlasnicima povlastica za gospodarski ribolov isplaćuju u 100-postotnom iznosu za trajnu obustavu poslovanja uništavanjem ili prenamjenom ribarskog broda.
Mato Oberan, predsjednik Ceha ribara pri Hrvatskoj obrtničkoj komori, smatra da je program zapravo - dvosjekli mač.
- Ako se gleda sa stajališta ribara, već isfrustriranog i ojađenog slabim profitom, njemu je to slamka spasa. No, u globalu, ako gledamo strategiju hrvatskog ribarstva, scrapping nije dobar jer se prethodnih godina vodila politika povećanja ribarske flote kako bismo mogli parirati susjedima. Sada se događa nešto drugo, Hrvatska je morala prihvatiti politiku EU-a, koja nalaže stagnaciju ribolova u svim segementima.
Naime, smanjenje ribolovnog napora može se provesti kroz reguliranje alata, ribolovnih dana ili jednostavno smanjenjem broja sudionika u ribolovu jer je ograničen broj ribolovnih povlastica koji se više ne može povećavati. Drugim riječima, na mjesto uništenoga broda ne dolazi novi - naglašava Oberan.
Prema njegovim riječima, naši ribari nisu se dobro snašli u EU-u.
- Suočeni smo s uvozom živih i zaleđenih ribljih proizvoda, po niskim cijenama. Osim toga, tu je i kriza koja pogađa i sektor ribarstva. Talijansko tržište više ne potražuje velike količine naše ribe pa se često se događa da bijela riba, koja je nekada bila top, više nije tražena. Osim toga, ulaskom u Uniju došli su i brojni propisi koji su u suprotnosti s našom ribarskom praksom i njihova primjena za nas je vrlo bolna - zaključuje Oberan i dodaje da ribaru ništa ne znači dobar ulov ako nije dobro plasiran na tržištu.
Stoga se ribari i odlučuju za slanje brodova u rezališta jer time mogu postići bolju cijenu nego da svoje brodove prodaju po tržišnim uvjetima. Predviđeno je da koćar po toni broda dobije oko 2500 eura koji će mu se isplatiti nakon što se koćarica pošalje u "povijest".

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr