Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

60 godina Tijata

Šezdeset godina plovi za istog brodara, Jadroliniju, i šezdeset godina vozi - sad već generacije - ponajviše šibenskih otočana: brod ‘Tijat' jučer je okićen galom isplovio iz Šibenika, i dočekivan punim rivama svojih vjernih putnika, a može se slobodno reći i obožavatelja, oplovio svakodnevnu rutu: Šibenik - Zlarin - Prvić Luka - Šepurina - Vodice. I natrag.
Jer valjalo je vratiti doma cijeli taj otočni svijet koji se ukrcavao iz mista u misto da na svom dobrom, starom, brodu popije koji bićerin, čašu vina, pojede fritulu, kroštulu, fetu rođendanske torte koja je čekala u svakom idućem portu, da zapjeva i maše brodicama u pratnji, a i ovi njima bogme. A umjesto onih koji više neće zaploviti ‘Tijatom', danas su na otoke putovali i pitari, i buketi, krizantema, brzo će Dan mrtvih...
Trebalo je puno strpljenja - umješnost se podrazumjeva - posadi na čelu sa zapovjedinkom Aldom Bilanom da odveze ovu turu u kojoj je sto svita ulazilo i izlazilo s riva na brodove i obratno. Među putnicima, poznato lice Ante Mrvice, Jadrolinijina koordinatora koji se uvijek javlja oko gužvi ili lošeg vremena:
- Bio je ovo prvi brod što sam ga kao tehnički inspektor Jadrolinije radio devedesete. To je izuzetno dobro održavan brod ali, nažalost, mogli bi ga istisnuti propisi koji kažu da na primjer plafon u strojarnici ili u putničkoj kabini, mora bit dva metra visočiji... pa ćemo imati škatule na moru, a ovo je savršeno pogođen brod!
Tu su i neki bivši kapetani ‘Tijata', Dragormir Mucić s kojim sam s trajektom putovala preko Jadrana, a i sad je na velikim brodovima. Ukrcala se Jadranka Fržop, pročelnica Županijskog ureda za pomorstvo, u narodnoj žirajskoj nošnji žirajska pjesnikinja Josipa Bepa Jurat, a bogme je i umirovljeni kuhar s ‘Tijata' Miro Vlahov ostavio u salonu svoju pjesmu Brodu... Hans Gütlinger zvan Ive iz Beča koji na Zlarinu ima kuću samo kaže:

- The best boat at the word! Never change it!

Velibor Krasić, vršnjak ‘Tijata', daje mi svoj fotoaparat da za uspomenu i dokument vremena posnimim cijelu rutu. Na zlarinskoj rivi čeka nas KUD "Koralj" i "Zlarinke" u narodnim nošnjama, začas spleću svoje mutavo kolo. More poznatog svijeta - eno tamo redateljice Jasmile Žbanić, slikara mora Vatroslava Kuliša, eno Dominique iz Ženeve šta više od četrdeset godina živi s ‘Tijatom' i na Zlarinu, eno miljun razdraganih Zlarinjana, i njihova doktora Vinka sa Vicom i Natom... Sve ovo što se događa, s pet kamera, na brodu, na gliserima, na dronu u zraku, snima Zlatko Krilić: do idućeg srpnja snima dokumentarac o ‘Tijatu', a direktor fotografije mu je Zlarinjanin Marin Fulgosi. Miljun je tu fotoaparata, kamera, snimajućih telefona, svi pivaju i mašu, nasmijani, razdragani, tu su i dica, i pasići, kutije s kolačima i sendvičima, dječja i putna kolica, jedna mala Ema Bulić koja se za ovu priliku obukla u vilu...
Torta, cviće, pisma...
- Nemoj tote kraj cime stat smetaćešim!, viče jedna Zlarinka, ukrcali se Zlarinjani u svoj vapor, a s pjesmom ih prati flotila brodica - najživahniju, rasplesanu i raspjevanu posadu vozi mali Stipe Bjažićev na ‘Pokosiriću'. Zlarinke za kratki oproštaj od svoga škoja mašu, mašu bilin šudarićima.
U Prvić Luci čeka nas veliki transparent na rivi ‘Sretan rođendan' feral je umotan u jedan šareni ‘happy birthday', od štandarca do štandarca ljuljaju se na burici šareni baluni. Ne bi da je dičinji rođendan, a ne onaj broda u najboljim godinama... Opet torta, cviće, postavljeni sto, počele Prvinke s ‘Oj violo, oj violo, srid gore zeleneeeee', pa preko ‘Tijat parti, Tijat parti, i cimu molaje...', a završilo s nekoliko prepjeva tipa ‘Oj Tijatu pusti paru jače da ne vidiš Prvić kako plače...'.
U Šepurini slika ista - slatki stol na rivi, čašica vina ili pelinkovca (di je travarica?) mi svi iz broda vani, pa opet u brod, noštromo Dinko Lukaić i dalje ležerno tvrdi da će preživit ovaj dan...
Tu se ja prekrcavam na ‘Pokosirića' da s najluđom posadom do Vodica s vanjske strane pratim to divno putovanje, tu divnu razglednicu Dalmacije i našega Mediterana, tu jednu kolektivnu uspomenu i jedan životni film. Pridružuje nam se sve više brodica, uglisirao je i SAR Šibenik Lučke kapetanije i onda zajedno uplovljavamo sa sto brodskih sirena u Vodice. Organizatori, Facebook grupa ‘Tijat u srcu' i Šime Strikoman organiziraju slikavanje milenijske: formaciju Šime slaže oko broda 60, imena Tijat i Jadrolinija. Brod ‘Tijat', to su ti, evo ljudi...

Bit će i peticije
Prvi koji je krenuo na vožnju među malim otocima, od tri novogradnje iz Brodogradilišta Split te 1955. godine, bio je upravo Tijat (ostala dva su Karlovac - danas Enmanuel, i Valjevo - kasnije Ozalj, danas otpisan).
Zvao se Ohrid, nakon Domovinskog rata piturom je preimenovan u Hrid, potom se netko sjetio da nismo u ratu s Makedonijom pa se nekoliko godina opet zvao Ohrid, a onda je dobio ime nekadašnjeg broda na šibenskoj liniji za Jadriju - Tijat. Otočani žale što slavljenički dan nisu iskoristili za potpisivanje peticije da se njihov brod vrati na mulo Krke s kojega je nasilno iščupan 2. lipnja ove godine, kad se nakon kratke stanke vratio na svoju prugu šibenskim otocima. Nije za nas trajektni terminal - kažu otočani.
No to ostavljamo za drugu plovidbu...

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr

ARHIVA