• hr
  • en
  • de
  • it

27.08.2010. Zanimljivi prohtjevi bogatih nautičara

Jedan od najneobičnijih zahtjeva koje smo imali od nautičara i svjetskih jetsettera koji posjećuju Dubrovnik svakako je želja da im se osigura ciganski orkestar. Ne neki običan "gipsy band", nego pravi orkestar, tako da smo "potegnuli" brojne veze i kontakte diljem bivše zajedničke države.
I uspjeli smo u Novom Sadu naći orkestar i žurno ga dovesti u Dubrovnik, a potom prebaciti na megajahtu koja je bila usidrena u cavtatskoj uvali Tiha.
Svi su na kraju bili zadovoljni, a orkestar smo uspjeli dovesti jer je jahtaš pravodobno izrekao želju, odnosno ne nekoliko sati prije željenog nastupa, nego nekoliko dana ranije.
To je samo jedna od najzanimljivijih priča koje se prisjetio voditelj dubrovačkog ureda nautičarskog Yacht servicea BWA Nikša Pasqualicchio.
Od onoga što se doista nije moglo nabaviti napominje egzotične ribe iz tropskih mora, ali naglašava da nije problem nabaviti neobične stvari, nego neke vrlo obične, kao što je espresso kava u kapsulama, koju nitko u Hrvatskoj ne uvozi.
- Problem je i u tome što ne postoji ni jedan odgovarajući vez za megajahte. Primjera radi, struju od 200 ampera nema ni jedna marina, te stoga i nemamo jahti na zimovanju pa gubimo golem novac.
ACI u Komolcu omogućava struju od 64 ampera, a marina u Gružu od 30, što je smiješno malo.
"Stari morski vuk" i pomorski agent Nikola Marević sjeća se da je s jahte saudijskoga bogataša u 22 sata stigao zahtjev da im se u akvatoriju između Lokruma i staroga gradskog Porta osigura vatromet jer je vlasnik slavio rođendan.
- To je bizarna želja, ali sve smo organizirali. No, iz Ministarstva je stigla naredba da se mora ići na otvoreno more i tamo organizirati vatromet, što je jahtašima bilo apsurdno.
Nadalje, Britanka, šefica nabave za jahte, probudila me je u pet sati ujutro mobitelom iz Vele Luke tražeći da joj savjetujem kako da pripremi "pet kilograma tešku kupljenu ribu za koju ne zna kako se zove, ali ima glavu, rep i peraje". Vratio sam je na peskariju da pita ribare kako se zove, da bi ponovno nazvala i rekla da je to "riba golf"! A što sam uzvratio?
A da, to je "amber jack". No, Britanka nije znala što je to, još manje kad sam joj rekao da je to plava riba.
Uz to, gofa, odnosno orhana, ima samo u Mediteranu, te sam joj ipak uspio objasniti kako ga najbolje spremiti - kazuje Marević.
Zaposlenici Yacht servicea ističu da su "svi ti zahtjevi zapravo isti jer imućan gost zna što želi".
- Ovih smo dana imali zahtjev bogatih jahtaša koji su odmah nakon dolaska u Grad tražili kilogram iranskog kavijera beluga. Da, izričito su rekli da neće onaj iz Kazahstana koji je, navodno, lošiji. Uspjeli smo ga nabaviti tijekom dana, ali ni nama nisu problem neobični zahtjevi, nego obični.
Tako se, primjerice, ulazne vize izdaju samo u Ministarstvu vanjskih poslova, a ne i na graničnom prijelazu, kako je svojedobno bilo, pa neki nautičari uopće ne mogu uploviti u naše teritorijalne vode - kaže jedan zaposlenik Yacht servicea koji je želio ostati anoniman.
Upravo je anonimnost ključ uspjeha dubrovačkih servisa za nautičare, koji ih nerijetko nazivaju iz Crne Gore i Albanije da im osiguraju željenu uslugu. Nikad nisu pitali koliko će koštati to što traže, nego samo "koliko brzo to mogu obaviti".
Ni jedan agent neće reći ime jahte ili, još teže, klijenta kojemu su pružili usluge servisa.
Brojne narudžbe brzo zaboravljaju, ali neke neobične svakako im se urežu u pamćenje te ih prepričavaju. Neke prohtjeve "ni pijani" nikad ne spominju, što je temelj uspostave povjerenja s klijentima, koji ih potom usmenom predajom preporučuju svojim ništa manje bogatim prijateljima.

Rusi žele šumsko voće
- Našim klijentima, u pravilu, nabavimo sve što traže. Najviše problema imamo s Rusima, i to s njihovim željama za golemim količinama raznog šumskog voća, odnosno bobica, kako oni kažu. Oni naručuju po četiri, pet kilograma kupina, malina, borovnica, jagoda..., a te je količine kod nas vrlo teško naći. Ako naletite na dvije-tri mjerice kupina ili malina, dobro ste prošli. Također, problem je što je to voće kratkog vijeka - rekao nam je Milan Grujić, vlasnik pomorske agencije "Almagest" iz Šibenika. Dodaje da je većina jahtaša "normalnih" prohtjeva.
- Na listi želja, na prvom su im mjestu svježa riba i jastozi. Također, puno se troše hrvatska vina i začinsko bilje - kaže Grujić.

U Skradinu traže janjetinu
Premda je Skradin na glasu kao odredište bogatih i slavnih, čini se da su upravo ti gosti najmanje skloni pretjeranoj ekstravaganciji.
- Nećete vjerovati, ali gotovo svakodnevno me gosti s megajahti od 50 do 60 metara, kad pristanu u Skradin, pitaju koje je ovo mjesto. Dakle, nerijetko ni ne znaju gdje su uplovili. A što se tiče posebnih zahtjeva, ne mogu vam ništa izdvojiti. Najčešće pitaju gdje je dobra domaća janjetina - rekao nam je Zlatko Pulić iz skradinske komunalne tvrtke "Rivina jaruga", koja se brine i o privezu jahti na operativnu obalu. Skradinski nautičari nerijetko kupuju hranu i piće u mjesnim prodavaonicama. - Znaju nam "potarašiti" najskuplje sireve, pršut, salame. I vino isto... A za cijenu ne pitaju. I radije se goste na svojoj jahti nego da jedu po restoranima - kaže nam prodavačica iz jednog skradinskog dućana na domak rive.

Čistunac u ‘Solarisu'
U marini u sklopu hotelskog naselja "Solaris" sjećaju se jednog slovačkoga gosta "čistunca". - Tražio je da mu se svako jutro mijenjaju plahte, prozračuju deke, glanca ograda broda. U našoj je marini, naime, uobičajeno da se posteljina mijenja svaka tri dana - kaže Frane Burtina, direktor "Solarisove" marine.

Izvor: www.slobodnadalmacija.hr