Adriaticsailor | Vijesti iz nautike | nautika | Hrvatska | Jadran | jedrilice | jadranska obala

22.08.2010. Ploveći paviljon stigao u Rijeku

S obzirom na to da Hrvatska nema svoj paviljon za predstavljanje na Bijenalu u Veneciji, povjerenik Leo Modrčin došao je na ideju plovećeg paviljona na teglenici koji će poslužiti kao kreativno rješenje tog problema.
Kako sam Modrčin ističe, njegova se ideja bitno promijenila tijekom realizacije te pretvorila u suautorstvo svih petnaest arhitekata. To je, ističe Modrčin, ujedno i posve netipičan način stvaranja za arhitekturu te je rad pretvoren u zajedničko transformiranje.
Ploveći paviljon izgrađen je na postojećoj teglenici dužine 20 i širine deset metara, a atraktivnu strukturu čini 32 tone zavarenih žičanih mreža raspoređenih u četrdesetak slojeva. Riječ nije o brodu, već o teretu kojim se definira što je arhitektura, a označava svojevrsni kulturni teret, što je ujedno i konceptualni moment paviljona.
Unutar zanimljive čelične mreže je prostor formiran različitim konturama slojnica, koje tvore glavni prostor i uokviruju poglede prema van. Specifičnost takve konstrukcije najzanimljivija je posjetitelju jer, kad se promatra izbliza ili iz unutrašnjosti paviljona, struktura čeličnih mreža različite gustoće varira i oblikuje specifične vizualne efekte.
Modrčin vjeruje da teglenica predstavlja izvanredan doprinos arhitekturi te da je, s obzirom na sredstva, učinjen maksimum. Na konferenciji za novinare je dodao i da će je bez dileme u Veneciji prepoznati svjetski predstavnici i publika.
Osim atraktivnog plovećeg paviljona, hrvatski arhitekti predstavit će se izložbom i publikacijama projekta.
Posjetitelji dodijeljenog izložbenog prostora imat će prilike razgledati tijek nastajanja paviljona na brodogradilištu Kraljevica. U postavu praznih kartonskih kutija bit će otisnuta dokumentacija procesa nastajanja i izgradnje paviljona na brodogradilištu u Kraljevici. Grafički koncept izložbe potpisuju Lana Cavar i Narcisa Vukojević, dok je zvučnu instalaciju koja će dočarati atmosferu u brodogradilištu za vrijeme nastanka paviljona osmislio Vjeran Šalamon.
Publikacije u obliku šest velikih tiskanih plakata, sa slikama i intervjuima s autorima te listovima koji se mogu formirati u katalog na 96 stranica dijelit će se posjetiteljima.
U realizaciji projekta sudjelovalo je petnaest etabliranih hrvatskih arhitekata; Saša Begović, Marko Dabrović, Igor Franić, Tanja Grozdanić, Petar Mišković, Silvije Novak,Veljko Oluić, Helena Paver Njirić, Lea Pelivan, Toma Plejić, Goran Rako, Saša Randić, Tura o Idis, Pero Vuković i Tonči Žarnić.
Izbornica ovogodišnje 12. međunarodne izložbe arhitekture u Veneciji je Kazuyo Sejima, a glavna je tema arhitektura kao mjesto susreta.

Izvor: www.tportal.hr

»Ploveća kuća« odmah postala dio slike grada

Ploveći paviljon Hrvatske za 12. međunarodnu izložbu arhitekture u Veneciji u subotu je remorkerom »Lukas« Jadranskog pomorskog servisa iz Brodogradilišta Kraljevica dotegljen u Rijeku, na Gat Karoline Riječke gdje će ostati do isplovljenja za Veneciju.
- Plovidbu paviljona pratio sam s kopna i zbilja je bilo izvanredno iskustvo vidjeti na horizontu to čudno plovilo. No, kad je teglenica došla u luku, to mjerilo velikog grada dalo joj je posve novu dimenziju i istog časa postala je dio slike grada. Iako ide za Veneciju, moj je osjećaj da joj je Rijeka matična luka i da na lukobranu ima dovoljno mjesta da postane nova atrakcija grada - kazao nam je hrvatski izbornik za Venecijanski bijenale Leo Modrčin koji je oko realizacije projekta plovećeg paviljona angažirao petnaest uglednih hrvatskih arhitekata.
Plovidba od Kraljevice do riječke luke trajala je oko dva sata, s tim da je teglenica dva puta otpuštena s remorkera kako bi plutala: prvi put ispred Urinja, a drugi put ispred Pećina odakle je nošena morskom strujom doplutala do Delte, a zatim je otegljena do Gata Karoline Riječke.
Sve to bilježile su kamere snimatelja, koji su se na Delti ukrcali na teglenicu. Tako je osim njezine plovidbe s kopna i broda, snimljen i grad iz paviljona u pokretu, a sve za potrebe filma koji će se koristiti za promotivne svrhe. Film će biti prikazan i u sklopu izložbe u Arsenalima, koja će pokazati kompletan proces nastanka paviljona i njegov put do Venecije.
- Bude li more mirno, uvjeren sam da će paviljon bez ikakvih teškoća stići do Venecije, a to kaže i posada remorkera - rekao nam je arhitekt Idis Turato koji je zajedno s Petrom Miškovićem i Tončijem Žarnićem tegljenje do Rijeke pratio morskom rutom: iz remorkera i glisera Lučke kapetanije.
- Bio je to izvanredan doživljaj. Veliki adrenalin i životni san je napraviti kuću u gradu, još veći je napraviti kuću koja doplovi u grad, a da dođe u Veneciju - to je kraj! - opisao nam je Turato snagu tog doživljaja.
Paviljon ipak nije kuća. Riječ je o fluidnom, prozračnom prostoru izvedenom od armaturnih mreža, konstrukciji bez temelja u tlu kontinenta, prvenstveno obilježenoj osjetilnim doživljajem. Različita gustoća mreža stvara dojam nejednake prozirnosti objekta, što oblikuje fantastične vizualne efekte i stvara jedinstveni doživljaj prostora.
- Odabrali smo vrlo neobičan način rada. U »brain stormingu« 15 arhitekata, s argumentima za i protiv, razvijali smo ideju do zadnjeg dana. Iz puno vrijanti odlučili smo se za takozvani koncept tereta i upustili se u vrlo zanimljivu, ali i neizvjesnu realizaciju u vrlo kratkome vremenu. Zbog toga smo prema ishodu bili i pomalo suzdržani, no mislim da nije moglo ispasti bolje. Riječ je o strukturi koja preispituje granice prostora i na neki način, prvenstveno s arhitektonskom javnošću, ulazi u dijalog o poimanju nacionalnog paviljona na Venecijanskom bijenalu - kazao nam je arhitekt Silvije Novak.
Odmah po dolasku u riječku luku paviljon je pobudio zanimanje građana. Šetači su znatiželjno promatrali uplovljenjenje i ulazili na teglenicu i prije službenog otvorenja koje je privuklo mnoge posjetitelje.

Čestitke za projekt sa svih strana
Kroz ploveći paviljon Hrvatske privezan na Gatu Karoline Riječke sinoć je procirkuliralo mnoštvo građana, koji su se u njemu rado zadržavali, fotografirali i svojim komentarima davali do znanja da im se sviđa ta neobična konstrukcija.
Među okupljenima sreli smo pročelnicu Odjela za kulturu Grada Rijeke Ivanku Persić koja je kazala:
- Struktura je fenomenalna, igra se svjetlom, dinamična je... Kako god se krećeš, događa se nešto novo. Napravila sam nekoliko fotografija i stvarno imaju neku dubinu kao da su izlaz iz tunela prema suncu. Odmah ću ih staviti na fejs!
Ivanka Persić se nada da će Rijeka postati matična luka paviljonu, a istog je stava i ravnateljica Direkcije za zaštitu i očuvanje kulturnih dobara Nikolina Radić Štivić:
- Paviljom izgleda savršeno. To je suživot skulpture i arhitekture, struktura koja ni u jednome trenutku nije ista, a kad uđeš unutra izgleda gotovo sakralno. Nadam se da će Rijeka postati bogatija za tako jednu dobru, kvalitetnu i primamljivu stvar.
Čestitke kolegama uputio je i arhitekt Nenad Kocijan primijetivši da je riječ o strukturi koja uključuje sva čula, a na rivu je došla i predsjednica Društva povjesničara umjetnosti Rijeke, Istre i Hrvatskog primorja Jasna Rotim Malvić koja je kazala:
- Super! Oduševljena sam! Već dugo nisam nešto tako dobro vidjela! Ovo je arhitektura skulptura. Jako mi je drago mi je da su naši ljudi iz Rijeke u tome sudjelovali.
S osmijehom na licu živost oko paviljona pratio je i ravnatelj Muzeja grada Rijeke Ervin Dubrović:
- Štosno je! Izgleda kao nešto između skulpture i arhitekture. To zapravo nije paviljon nego izložbeni eksponat, ali je vrlo štosno i drago mi je da se to dogodilo. Pozdravljam projekt i veselim se što nas je potaknuo da živnemo.
A jedan od suradnika u projektu bio je i prof. dr. Zvonimir Sabljak koji za ploveći paviljon izradio statički proračun:
- Trebalo je dokazati da ovakva zamisao arhitekata može stajati u formi kakvu su zamislili i da će podnijeti plovidbu od Kraljevice do Rijeke, a nakon toga i do Venecije. Izvedbu je pratilo prilično neugodnih detalja, ali dokaz nosivosti je proveden i očekujemo da će struktura doći živa i zdrava i natrag iz Venecije.