• hr
  • en
  • de
  • it

21.02.2010. Kancerogeni benzen u Jadranu

Visoko kancerogeni aromatski ugljikovodik benzen ispušta se s brodova za prijevoz kemikalija u Jadransko more, obično nakon što ga se iskrca u talijanskim lukama. Tu su nam priču potvrdili neki hrvatski pomorci koji su plovili, ili još uvijek plove, na takvim brodovima. Iako su i sami protivnici takvog zagađivanja okoliša, pomorci su primorani to činiti. Naime, vlasnici brodova to od njih zahtijevaju budući da je skupo odlaganje takvog otpada, a i rijetke su luke koje ga mogu negdje zbrinuti.
Valja pritom pojasniti da u spremnicima brodova, nakon iskrcaja benzena ili nekih drugih kemikalija, ostane određena količina sirovine koju prevoze, a koja se zatim ispušta u more ubrzo nakon isplovljivanja iz luke u kojoj je obavljen iskrcaj. Pomorci nam vele da je obično riječ o nekakvih 400-tinjak litara tekućine. Problem je, međutim, što se ispuštanje, primjerice, benzena - koji se koristi kao otapalo u industriji, ali i za proizvodnju lijekova, lakova, boja - vrlo teško može otkriti jer je riječ o bezbojnoj tekućini koja vrlo lako isparava.

(Ne)dopušteno ispuštanje kemikalija

Prema međunarodnoj konvenciji MARPOL, koju je usvojila i Hrvatska, brodovima je doista dopušteno ispuštanje nekih kemikalija, odnosno štetnih tekućih tvari iz svojih tankova, no to ne smiju činiti unutar 12 nautičkih milja od obale, odnosno u teritorijalnom moru, brod pritom mora biti u vožnji, mora imati uređaje kojima se kontrolira količina i brzina ispuštanja, dok brzina ispuštanja ne smije biti veća od 30 litara na jednu nautičku milju.
- Za brodove izgrađene nakon 1. siječnja 2007. maksimalno dopuštena rezidua (zaostala tvar, op.a.) u tanku nakon otpuštanja bit će postavljena na maksimum od 75 litara za proizvode u kategoriji X, Y i Z - u usporedbi s prethodnim ograničenjima od maksimalno 100 ili 300 litara, ovisno o kategoriji proizvoda, navodi se u jednom od aneksa konvencije.
Jedan nam je hrvatski pomorac kazao da je u slučaju benzena ta granica maksimalno 200 litara. Dakle, s brodova se, prema tvrdnjama pomoraca, ispušta najmanje duplo veća količina od dopuštene. No, nije problem samo u količini, nego i u tome što se kemikalije ispuštaju puno bliže obali no što je propisano.
U Ministarstvu mora tvrde da nemaju saznanja o ispuštanju opasnih kemikalija s brodova u Jadranu, te pojašnjavaju: »Svi brodovi koji prevoze opasne tvari u tekućem stanju imaju knjigu o uljima te knjigu o transferu i prekrcaju tekućeg tereta u koje moraju unositi sve operacije i količine kojima raspolažu, te ih pri pranju spremaju u posebno izrađen tank na brodu (slop tank). Kemikalije s točno navedenim količinama predaju u sljedećoj luci, te se one dalje prate i obrađuju na propisan način«.
Navode i da u vodama pod jurisdikcijom Hrvatske nije dopušteno s brodova bilo koje zastave ispuštati onečišćujuće kemikalije ili druge opasne i štetne tvari. No, u Ministarstvu kao da zaboravljaju da se ZERP, nad kojim bi Hrvatska htjela imati jurisdikciju, ali je realno nema, ne primjenjuje na članice EU-a, pa hrvatska Obalna straža, i da hoće, ne može kontrolirati brodove iz EU-a koji tuda plove.

Količina nepoznata

Naglašavaju također da »plovni, plutajući i nepomični odobalni objekti mogu prazniti spremišta krutog i tekućeg otpada, zauljenih voda, fekalija i ostataka tereta s broda, kao i svih drugih tvari koje onečišćuju pomorsko dobro samo na mjestima u luci ili izvan nje gdje postoje uređaji za prihvat ovih tvari«. Hrvatski pomorci, međutim, tvrde da na Jadranu nema luka koje bi prihvatile, primjerice, ostatke benzena u tankovima, pa ovaj zakonski propis na koji se poziva resorno ministarstvo u ovom slučaju ništa ne znači.
Iz Ministarstva poručuju da »ukoliko bilo tko ima saznanja o ispuštanju kemikalija u Jadran, pozivamo ga da to prijavi nadležnoj lučkoj kapetaniji«. No, i dalje nije jasno što bi nadležna lučka kapetanija mogla učiniti s podacima koje bi joj eventualno dali pomorci s kojima smo razgovarali. Naime, nadležnost lučke kapetanije završava na 12. milji od obale, odnosno na granici teritorijalnog mora, a većina se ispuštanja štetnih kemikalija ipak događa u međunarodnim vodama, gdje hrvatski propisi više ne važe.
Ministarstvo nam, nažalost, nije dalo podatke o količini kemikalija koje se iskrcavaju u hrvatskim lukama. Upitno je ima li uopće Ministarstvo takve podatke jer je odgovor na to naše pitanje jednostavno prešućen. Budući da benzen, za koji pomorci konkretno tvrde da se ispušta u većim količinama u Jadran, nije topljiv u vodi, upitali smo znanstvenike s Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu kakav je mogući utjecaj te kemikalije na organizme u moru.
Voditelj laboratorija za kemijsku oceanografiju i sedimentologiju dr. sc. Grozdan Kušpilić bio je začuđen kad smo ga upoznali s pričom pomoraca o ispuštanju kemikalija u more, pogotovo benzena.
- Naravno da nije dobro da kemikalije završe u moru jer one nemaju što tu tražiti budući da se prirodno ne nalaze u morskom okolišu. Benzen vjerojatno ne može napraviti štetu koju može napraviti nafta budući da nije tako gust, ali njegovo ispiranje u morskom okolišu sigurno nije nešto što bi itko trebao dopuštati, kaže Kušpilić.

Benzen toksičan i za morske organizme

Pojašnjava nam da će benzen, kad uđe u morski okoliš, zbog manje gustoće od morske vode isplivati u površinski sloj. S obzirom na to da mu je topljivost u morskoj vodi oko 1,3 grama po litri, samo manji dio će se otopiti, dok će ostatak ostati neotopljen. Taj netopljivi dio počinje ishlapljivati, a hlapljenje (kad je polovica od prisutnog benzena ishlapila) traje od 40 minuta do šest sati. Ako je more uzburkano, benzen se počinje miješati s morskom vodom, a vrijeme hlapljenja se značajno povećava (i do 20 dana).
- Prema Okvirnoj direktivi o vodama EU-a, benzen je jedan od spojeva koji se nalazi na listi prioritetnih tvari koje se smatraju posebno opasnim za morski okoliš i u zemljama EU-a je propisan redoviti mjesečni monitoring voda na njihove koncentracije. Srednja godišnja koncentracija benzena, prema Direktivi, može iznositi osam mikrograma na litru, a maksimalno dopuštena koncentracija 50 mikrograma na litru. S obzirom na to da su ove vrijednosti značajno manje u odnosu na njegovu topljivost u moru, možemo pretpostaviti da kvaliteta morske vode u područjima gdje se obavlja čišćenje tankova povremeno ne zadovoljava smjernice Direktive o vodama, smatra Kušpilić.
Naglašava da se benzen u industriji intenzivno upotrebljava, zbog čega je njegovo prisustvo dosad ustanovljeno u mnogim prirodnim vodama (rijeke, jezera, estuariji, priobalno more). Međutim, ističe da su detektirane koncentracije bile uglavnom ispod dozvoljenih granica.
Kušpilić otkriva da su laboratorijska istraživanja pokazala da benzen toksično djeluje na morske organizme i da dolazi do bioakumulacije (nagomilavanje kemikalija ili nekih drugih tvari u živom organizmu, op.a.). Ali ističe da su koncentracije benzena tijekom ispitivanja bile više u odnosu na koncentracije koje možemo očekivati u morskoj vodi. O toksičnosti benzena pri niskim koncentracijama nema podataka.

Biolozima strašno zvuči

Dr. sc. Jakov Dulčić, voditelj laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov, veli da je teško nagađati kakvog bi utjecaja moglo imati ispuštanje veće količine kemikalija u more, a ističe i da je vrlo teško pratiti njihovu prisutnost u morskom okolišu. Smatra da bi ispuštene kemikalije eventualno mogle utjecati na ranije stadije riba, ali i da sve ovisi o količinama, te je li riječ o području gdje se pojedina vrsta riba mrijesti.
- Nama biolozima to uvijek strašno zvuči, dok kemičarima možda i ne toliko. U svakom slučaju, ukoliko se što dogodi, prvobitni efekt bio bi na rane razvojne faze - jaja, ličinke. One prve reagiraju na bilo kakve kemikalije koje mogu imati smrtonosni učinak. Utjecaj na ranije stadije očitovao bi se u raznim deformacijama, pojašnjava Dulčić.
No, puno veći problem od izlijevanja kemikalija kao što je benzen po njegovom je mišljenju taloženje teških metala na dnu mora.
- Ribe čeprkajući po sedimentu sigurno unose teške metale u organizam. Godinama se ti teški metali talože u njihovim tkivima. Najčešće se to događa kod riba plosnatica, kao što je list, pojašnjava Dulčić.
Upozorava da su ribe koje obitavaju i kilometrima daleko od mjesta gdje se rijeka Po izljeva u more potencijalno opasne za konzumaciju jer bi u njihovim organizmima mogla biti povišena koncentracija teških metala.
- Kod nas su svojedobno pronađene određene količine teških metala u trljama, ali čovjek bi ih morao konzumirati svaki dan da bi osjetio nekakve posljedice. Jednom davno smo istraživali i utjecaj nafte na rane razvojne stadije. To je istraživanje pokazalo da je oko 80 posto svih jaja i larvi u trenutku uginulo zbog utjecaja izlijevanja. Međutim, kada je riječ o većim količinama, pomor će se dogoditi i većim organizmima. No, nafta sprječava i proces fotosinteze, zbog čega dolazi do ugibanja svih organizama, objašnjava Dulčić.
Napominje da bi svi ti problemi mogli biti znatno manji da se u Jadranu zna gdje, kada, tko i koliko toga prevozi. Po njemu bi rješenje trebalo biti u Obalnoj straži, koja bi u svakom trenutku morala znati sve podatke o brodovima koji plove Jadranom.

Izvor: www.novilist.hr