• hr
  • en
  • de
  • it

17.08.2010. Na brod u četvrtom desetljeću života

Prije dvije-tri godine Pomorska škola u Bakru i Pomorski fakultet u Rijeci predstavljali su mi samo lijepe uspomene iz djetinjstva i mladosti. Na kraju su se pokazali slamkom spasa iz bezizlazne situacije u kojoj sam se našao, priča Damir Mudrić, tridesetšestogodišnji brodostrojar iz Rijeke.
On je jedan od brojnih Riječana i Primoraca koji su, pred financijskim slomom, uzrokovanim gospodarskom krizom zbog koje su ostali bez posla i prihoda, odlučili s »klina« skinuti davno obješene diplome pomorskih škola, fakulteta i matrikule te spas potražiti na moru. Poput mnogih svojih sugrađana, unatoč pomorskoj naobrazbi, još devedesetih godina, po završetku školovanja, odabrao je »kopneni« život, očekujući da će stvari u Hrvatskoj ići nabolje. Sve do gospodarskog kraha, dok je domaći model života na kredit još funkcionirao, tako je i bilo.
- Da se nije dogodila kriza teško da bih ikad otišao na brod, iako sam se uvijek pitao kako bi bilo da sam odabrao taj put. Međutim, još kao student zaposlio sam se u trgovini automobilima. Bilo je to polovicom devedesetih, kada je započinjao bum prodaje automobila u nas. Od tada, sve je išlo uzlaznom putanjom. Nakon sedam-osam godina rada u zastupništvima poznatih automobilskih marki odlučio sam krenuti u poduzetničke vode i pokrenuo posao s trgovinom rabljenim vozilima. I to se pokazalo uspješnim, no privlačilo me poslovanje s nekretninama pa sam se povukao iz automobilske branše i pokrenuo tvrtku za promet nekretninama, kaže Mudrić.
Krenulo mu je i više nego dobro, budući da je u godinama prije svjetskog, a onda i hrvatskog gospodarskog kolapsa, domaće tržište nekretnina bilo na vrhuncu. No sve što je dobro obično kratko traje, pa su se upravo trgovci nekretninama među prvima našli na udaru krize.
- Odjednom je sve stalo. Prodaja stanova došla je na nulu, a kreditne obaveze, plaće, poreze i ostala davanja trebalo je i dalje uredno servisirati. Vrlo brzo našao sam se u nezavidnoj poslovnoj situaciji, a stvari su svakim danom bile sve gore. Na kraju sam bio prisiljen zatvoriti tvrtku i sreću potražiti na moru. Nije bilo drugog izbora jer pronaći posao na kopnu u ovom je trenutku nemoguća misija, ističe Mudrić, koji je upravo završio godinu dana asistenture i u rujnu polaže ispit za časnika stroja.
Ipak, teško je biti početnik u trideset i šestoj godini, u što se i sam uvjerio, tražeći ukrcaj na brod gotovo godinu dana.
- Ne treba odustajati, uvijek se na kraju ukaže neka prilika. Kucao sam na mnoga vrata i čekao. Problem su, naravno, bile godine života i nedostatak iskustva na brodu. Na kraju se prilika ukazala, ukrcao sam se na trajekt belgijske kompanije »Transeuropa ferries«, prije nekoliko dana završio sam pripravnički staž u trajanju od godine dana i sada slijede ispiti. Karijeru namjeravam nastaviti na brodu, do kraja svog radnog vijeka. Gotovo je s poduzetništvom, to više ne dolazi u obzir, kaže Mudrić, zaključujući kako ipak nije svako zlo za zlo jer brod doživljava kao priliku za novi početak.

Novi početak na brodu traži i Riječanin Siniša Jovanović, nautičar koji već desetak godina radi kao optičar. I njegova je priča slična prethodnoj, kao student se zaposlio u optičarskoj radnji, kasnije je uložio i vlastiti novac te postao suvlasnik trgovine, no posao je prije dvije godine krenuo nizbrdo pa sada izlaz vidi u povratku na brod.
- Dok je Hrvatska dobivala kredite išlo je dobro. Kombinacija krize, sve brojnije konkurencije i sve skupljeg najma gradskog poslovnog prostora, koji je od 1999. do prošle godine poskupio s jedanaest na četrdeset sedam tisuća kuna učinila je svoje. Uložio sam novac, a sada sve propada. I sredstva i godine rada. Došavši u takvu bezizlaznu poslovnu situaciju jedinu nadu vidim na moru. Srećom sam završio Pomorsku školu, a na Pomorskom fakultetu preostao mi je još samo diplomski ispit. Planiram diplomirati u rujnu, a nakon toga - na brod, kaže Jovanović.
On je, po završetku škole već odradio pola kadeture na trajektu »Jadrolinije« pa mu preostaje još šest mjeseci plovidbe prije polaganja poručničkog ispita. Iako mu je trideset godina smatra da ukrcaj neće biti problem.
- Većina mojih prijatelja su pomorci tako da imam poznanstva koja mogu biti od koristi pri traženju posla. Nije isto ako vas ima tko preporučiti ili ne. Što se godina tiče, one su s jedne strane nedostatak, iako s trideset još uvijek mogu i fizički konkurirati mlađima. S druge strane mogu možda biti i prednost jer sam sada sigurno daleko ozbiljniji i stabilniji nego kada sam imao osamnaest. Imam životno iskustvo i teško da ću upasti u neke zamke pomorskog načina života, u koje se bez iskustva lako upada. Osim toga, pomorstvo se polako oporavlja i opet se polako diže pa će i potražnja za ljudstvom rasti. Problem je jedino što nema organiziranog modela ukrcaja, posebno za početnike. Općenito, smatram da hrvatska Vlada i druge odgovorne institucije ne rade dovoljno na podizanju rejtinga i statusa naših ljudi u pomorstvu. Kao pomorci Hrvati su cijenjeni, ali probijamo se jedan po jedan, svatko za sebe, umjesto organizirano. Pomorce svi uglavnom »gule«, a rijetko tko im pomaže, kaže Jovanović.
Ukrcaj nakon višegodišnje pauze nije nimalo jednostavna misija. Potvrđuje to i Roni Krmpotić iz riječke agencije »Zorović Maritime Services« koja zapošljava više od tisuću pomoraca. Kriza na kopnu ostavila je duboku brazdu i na moru, a među prvim njenim žrtvama bili su upravo oni koji po prvi put traže posao. S druge strane, sve je više onih koji se žele ukrcati ili se vratiti na brod nakon duge pauze.
- Evidentno je da imamo sve više upita za ukrcaj ljudi koji imaju pomorsko obrazovanje, ali su do sada radili na kopnu. Mnogo je i onih koji su nekad plovili pa našli posao kod kuće, a sada se opet žele vratiti na brod. Većina takvih je, primjerice, iz brodogradilišta »3. maj«. Uglavnom su to brodostrojari, električari, ali ima i nautičara. Ako je prekid plovidbe kraće trajao, do dvije-tri godine, onda ukrcaj nije problem. Problem, međutim, nastaje kod dugotrajnih prekida od desetak, nekad i više godina ili kod onih koji nikad nisu plovili, a imaju već tridesetpet, četrdeset godina. Čak i oni koji su plovili tada praktički počinju ispočetka i moraju se spustiti barem stepenicu niže od nekadašnjeg zvanja. Tako netko tko je bio prvi časnik palube eventualno može očekivati ukrcaj za drugog ili trećeg časnika. Kod početnika bez ikakvog iskustva je još teže, jer je većina kompanija reducirala broj kadeta i asistenata. U takvoj situaciji, kada imate početnika starog četrdeset godina i onog koji ima dvadeset, nije teško pogoditi koga će od te dvojice većina kompanija odabrati, kaže Krmpotić.
Najteže je, pak, ističe, onima koji su zašli u srednju životnu dob, nemaju nikakvo pomorsko obrazovanje, a traže bilo kakav posao među nižim brodskim zvanjima.

Primjetan porast obnavljanja svjedodžbi
Iako riječka Lučka kapetanija ne vodi posebnu evidenciju o starosti kandidata koji polažu ispite za pomorska zvanja ili obnavljaju stečene svjedodžbe, lučki kapetan Darko Glažar kaže kako je primjetan porast broja onih koji u zrelijoj dobi započinju ili reaktiviraju
pomorsku karijeru.
- Kada gledamo ukupan broj kandidata on prvenstveno ovisi o godini, budući da se svjedožbe obnavljaju svakih pet godina od uvođenja promjena u STCW sustavu 2000. godine, tako da je u intervalima od pet godina uvijek vidljiv porast. Ne vodimo statistiku o onima koji su imali dulju pauzu, no iz osobnih kontakata s ljudima koji rade u pomorstvu znam da ih ima sve više koji se žele opet ukrcati. Ipak, želim naglasiti da se, prema našim podacima o ukupnom broju kandidata ne radi o nekom izrazito velikom broju slučajeva, kaže Glažar.

Oporavak pomorstva
- Gotovo svakodnevno imamo upite ljudi koji traže posao, a nemaju završenu pomorsku školu ili fakultet. Traže bilo što, ali uglavnom im, nažalost, ne možemo pomoći. Teško je naći mjesto i za one sa školom, no tu se ipak da nešto učiniti. Upravo prije nekoliko dana ukrcali smo tridesetpetogodišnjeg kadeta. Takve je slučajeve, doduše, moguće nabrojati na prste jedne ruke, ali nadu pružaju podaci koji govore da se pomorstvo lagano oporavlja i izlazi iz recesije pa se očekuje da će kompanije već ove godine opet početi ukrcavati pripravnike u većem broju. Tada će i za one nešto starije šanse da pronađu posao biti veće, zaključuje Krmpotić.
I dok se pomorstvo polako ali sigurno oporavlja, šanse za pronalazak posla kod kuće, u Hrvatskoj, za sve veći broj njenih stanovnika sve su manje. Nezaposlenost, slom male privrede i rad bez plaće stoga će, očito je iz sve brojnijih primjera, mnoge otjerati trbuhom za kruhom, i to onim sa sedam kora.

Izvor: www.novilist.hr

 



 

Nagradna igra

Osvojite ulaznice za Biograd Boat Show 2019. Točan termin održavanja sajma je:
  •   16-20/02/2019
  •   10-13/10/2019
  •   17-20/02/2019

E-mail adresa:

Fotogalerija

Sitemap Top